ČITAJMO I RAZMATRAJMO BOŽJU RIJEČ

Fotografije uz članak 1
29.03.2020

5. korizmena nedjelja

Iv 11, 1-45 

Ja sam uskrsnuće i život.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme:

Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan. Sestre stoga poručiše Isusu: »Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je.« Čuvši to, Isus reče: »Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.« A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. Istom nakon toga reče učenicima: »Pođimo opet u Judeju!« Kažu mu učenici: »Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?« Odgovori Isus: »Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta. Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu« To reče, a onda im dometnu: »Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga.« Rekoše mu nato učenici: »Gospodine, ako spava, ozdravit će.« No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu. Tada im Isus reče posve otvoreno: »Lazar je umro. Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas - da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!« Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: »Hajdemo i mi da umremo s njime!« Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu. Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija. A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova. Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući. Marta reče Isusu: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.« Kaza joj Isus: »Uskrsnut će brat tvoj!« A Marta mu odgovori: »Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.« Reče joj Isus: Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada.

Vjeruješ li ovo?« Odgovori mu: »Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!« Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj krišom: »Učitelj je ovdje i zove te.« A ona, čim doču, brzo ustane i pođe k njemu. Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela. Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kući i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, pođoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati.

A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.« Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen upita: »Kamo ste ga položili?« Odgovoriše mu: »Gospodine, dođi i pogledaj!« I zaplaka Isus. Nato su Židovi govorili: »Gle, kako ga je ljubio!« A neki između njih rekoše: »Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?« Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen. Isus zapovjedi: »Odvalite kamen!« Kaže mu pokojnikova sestra Marta: »Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan.« Kaže joj Isus: »Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?« Odvališe dakle kamen.

A Isus podiže oči i reče: »Oče, hvala ti što si me uslišao. Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao.« Rekavši to povika iza glasa: »Lazare, izlazi!« I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: »Odriješite ga i pustite neka ide!« Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj.

Riječ Gospodnja.

 

  • Poticaj na razmišljanje

Ovaj odlomak iz evanđelja po Ivanu vrlo dobro nam opisuje Isusa kao pravog Boga i pravog čovjeka.

Isus jest pravi Bog!

  • Na vijest o bolesti svoga prijatelja Lazara, Isus ne reagira odmah. Time kao da želi dopustiti bolesti i smrti da pokažu svu svoju moć. Nama se to možda čini čudnim; možda se pitamo: zašto Isus nije odmah pomogao svom prijatelju u nevolji? Isusov odgovor na vapaj Lazarovih sestara, otvara jednu novu perspektivu koja čak i u neprilikama života kao što je bolest prepoznaje trenutak pogodan za Božju proslavu. Isus reče: „Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.“ Sjetimo se slijepca od rođenja od prošle nedjelje. – Tada su Isusa pitali: „Tko je sagriješio: on ili njegovi roditelji da se slijep rodio?“ Isus im odgovara: Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja“.
  • Kao i kod slijepca, očito je da i Lazarova bolest, a onda i smrt – imaju mjesto u Božjem planu. Isus to zna i o tome želi poučiti Martu i Mariju. On nije došao na svijet kako bi nas oslobodio od bolesti, patnje i umiranja; iako ima vlast i moć i to učiniti. On je došao da bi nas poučio kako živjeti na ovome svijetu da bismo zadobili - život vječni. Još i više, on nas želi poučiti o tome da taj vječni život počinje već na ovome svijetu u onoj mjeri koliko živimo svoj život u skladu s Božjom voljom!
  • Normalno je i ljudski da se svatko od nas boji bolesti i smrti. Ipak, nikada ne smijemo zaboraviti da Isusova patnja i njegova smrt na križu daju smisao svakoj ljudskoj patnji, a po zaslugama njegove smrti i uskrsnuća i naša smrt nema zadnju riječ u našim životima. Ako je sam Isus, pravi Bog, prihvatio križ, patnju i smrt; možemo li mi koji se nazivamo njegovim učenicima ne prihvatiti ih uzdajući se uvijek u Božju milost i blizinu?
  • Prihvatiti vlastitu krhkost i smrtnost, ne znači živjeti bez nade i prepustiti se očajavanju. Naše postojanje ne završava u trenutku smrti. Uskrsnut će brat tvoj!“ – rekao je Isus tužnoj i uplakanoj Marti. Isus joj tim riječima usmjerava pogled prema vječnosti, prema onome što nadilazi mjesto i vrijeme u kojem se trenutno nalazi. On joj govori o uskrsnuću zato jer je On sam - Isus Krist - uskrsnuće i život. Uskrsnuće i život vječni počinju već ovdje na zemlji – u susretu s Isusom!
  • Prije nego će uskrisiti Lazara, Isus moli. Ali kako moli? On ne kaže: „Oče, molim te, oživi mog prijatelja Lazara!“. Naprotiv, on moli zahvaljujući: „Oče, hvala ti što si me uslišao“. Isus zna da je došao na svijet vršiti volju svog nebeskog Oca i zato mu zahvaljuje jer će se i u ovom trenutku izvršiti njegova volja i proslaviti njegovo ime.

 

Isus je i pravi čovjek!

  • Isus ima prijatelje i prijateljice, ima ljude koje voli i koji njega vole. Neki od njih su Marta, Marija i Lazar. Sestre Marta i Marija dolaze Isusu s porukom: »Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je.« Isus je, dakle, ljubio Lazara, ljubio je i njegove sestre, Martu i Mariju.
  • Zbog toga jer je volio te ljude, kad je vidio kako Marta i Židovi plaču, bio je uzbuđen i potresen u duhu. Još i više: kad je ugledao grob u koji je Lazar bio položen, više nije mogao izdržati. Gledajući grob svoga prijatelja Lazara – Isus je zaplakao! Isus, utjelovljena Očeva Riječ po kojoj je sve stvoreno; zaplakao je zbog smrti svoga prijatelja! Otajstvo je to koje otkriva neizmjernu Božju ljubav prema svakom čovjeku. Bog je spreman zbog čovjeka i zaplakati!
  • Ipak, dok Marija i Židovi plačem izražavaju očaj i gubitak nade zbog Lazarove smrti, Isus svojim suzama pokazuje bol koju osjeća i dijeli s njemu dragim ljudima zbog smrti svoga prijatelja, dok istovremeno objavljuje Boga koji vidi suze i patnju svih ljudi.

 

Potaknuti ovim evanđeljem, želimo i mi susresti Isusa Krista – pravog Boga i pravog čovjeka. Za osobno razmatranje mogu nam poslužiti neka od sljedećih pitanja:

 

  • Za koje sve situacije možda ja govorim Isusu: „Da si bio ovdje, to se ne bi dogodilo“?
  • Isus se obraća Marti i kaže joj: Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada“. Isus pita Martu: Vjeruješ li ovo?“Kakav je moj odgovor na to pitanje?
  • Zamislimo kako Isus zapovijeda Lazaru: „Lazare, izlazi!“ - i ovaj ustaje iz groba. Kakve osjećaje i misli u nama pobuđuje taj događaj?
  • Tko je za mene Isus Krist?
  • Zamislimo sebe i na mjestu samog Lazara. Bio je bolestan, nakon toga je i umro. Vjerujem li da će Bog moje drage pokojne, a jednom i mene pozvati na novi i vječni život? Vjerujem li da se i po mojem životnom križu i patnji koje strpljivo podnosim Bog može proslaviti?
  • Isus se obraća mrtvom Lazaru i zapovijeda mu: „Lazare, izlazi“! Iz kojih sam tmina ja pozvan izaći?

 

Kontakt

Župa sv. Jakoba st. ap.
Glavna ulica 34
40323 PRELOG

Telefon: 040 645 106
Fax:       040 646 700
info@zupa-prelog.hr

Antun Hoblaj, župnik i dekan
Preloški dekanat