U trenutku utjelovljenja Sina Božjega Isusa Krista pod srcem Majke Marije, koja ga je riječima „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj!“ ponizno primila, što je ujedno bilo i začeće Crkve, Bog je posvetio cjelokupni ljudski život, jer je postao čovjekom.

„Adam, prvi čovjek, bio je naime slika onoga koji je imao doći, Krista Gospodina. Krist, novi Adam, objavljujući misterij Oca i njegove ljubavi potpuno otkriva i čovjeka njemu samome te mu objavljuje uzvišenost njegova poziva. Utjelovljenjem se naime Sin Božji na neki način sjedinio sa svakim čovjekom. Radio je ljudskim rukama, razmišljao ljudskim umom, a odlučivao ljudskom voljom, ljubio je ljudskim srcem. Rođen od Marije Djevice, postao je uistinu jedan od nas, u svemu nama sličan osim u grijehu.“ (Gaudium et spes 22)

Ta istina potvrđena je i slavnim uskrsnućem Sina Božjega Isusa Krista, kojim se proslavlja ljudski život na slavu Boga živoga. Cilj vjere je postati što sličniji Isusu i tako stići do vječnosti. Upravo se iz sličnosti s Isusom rađa djelotvorna ljubav – caritas, što je sinonim za našu vjeru, jer kršćanstvo jest caritas, a ujedno je najveće otajstvo Presvetog Trojstva objavljeno u toj riječi – Caritas: Božja djelotvorna ljubav prema čovjeku.

Tu ljubav kao kršćani vjernici primismo i upoznasmo, a onda i dijelimo. U tom duhu i ove smo godine doživjeli 25. po redu Tjedan župnog Caritasa od 27. rujna do 4. listopada, pod ovogodišnjim geslom: „Dođi Duše Presveti, sa neba nas posjeti zrakom svoje milosti!“, praćen vjernim rukama volontera župnog Caritasa, dragih nam gospođa, koje čitavu godinu daruju svoje vrijeme kao posrednice onih koji darivaju i onih koje se dariva, brinući se za naše župljane, braću i sestre, koji su u potrebi.

Svaki je dan Tjedna imao svoj naslov, temu, molitvu i nakanu: tako je ponedjeljak bio Dan djelotvorne ljubavi, razmišljajući o izvoru Caritasa; utorak je bio Dan posvećen starijim i bolesnim župljanima, moleći s njima i za njih, s naglaskom na poruci da su upravo oni najsličniji Isusu Kristu, što je ujedno cilj kršćanskog života svetosti, po križu bolesti i starosti, pa stoga trebaju ponosno proživjeti vrhunac zemaljskog života; srijeda je bio Dan posvećen osobama s invaliditetom, a Svetu misu je predslavio vlč. Leonardo Šardi, župnik župe Sv. Marije i biskupijski povjerenik za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji; četvrtak je bio Dan euharistije, u kojem smo nakon Svete mise imali klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, najvećem Božjem daru ljudima, daru Isusa Krista, stalno prisutna među nama pod prilikama kruha i vina, kao Tijelo i Krv Kristova; petak je bio Dan zahvale za život, kada smo uz redovne mise proslavili i Svetu misu zahvalnicu za 80 godina naših župljana, na kojoj se okupilo 16 osamdesetogodišnjaka sa svojim obiteljima, a nakon mise nastavili su kratkim druženjem ispred župnog dvora; u subotu su bili Dani kruha u kojem su članice župnog Caritasa ispred župne crkve izložile plodove Zemlje kao zahvala za Božja dobročinstva i razne duhovne materijale, predstavljajući rad župnog Caritasa.

Tjedan župnog Caritasa završili smo slavljem župnog Kruničarskog proštenja u nedjelju 4. listopada, slaveći središnje svečano euharistijsko slavlje u 11.00 sati kao zahvalnicu za plodove zemlje i za završetak 25. Tjedna Caritasa. Svetu misu predslavio je domaći sin vlč. Toni Štefan, u zajedništvu župnika preč. Antun Hoblaja, župnog vikara vlč. Karla Kruljca, ostalih svećenika te okupljenih vjernika.

"Istina je. Ono što mi radimo samo je kap u oceanu. No bez našega rada ocean bi bio siromašniji za tu kap.” – rekla je jednom zgodom sveta Majka Terezija. Samo jednostavno i ponizno srce puno ljubavi prema Bogu i bližnjemu može vidjeti u svakoj kapi oceana dragocjenost i isplativost. Po zagovoru župnog zaštitnika svetog Jakoba i svete Majke Terezije učinio nam Bog takva srca po Srcu Isusovom.