Čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talena-ta, drugomu dva, a trećemu jedan - svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov.

Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: ¨Gospodaru!Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!¨ Reče mu Gospodar: ¨Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malo-me si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost Gospodara svoga.¨ A pristupi i on-aj koji je primio jedan talente reče: ¨Gospoda-ru!¨ Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvo-je!¨ A gospodar mu reče: ¨Slugo zli i lijeni! Zn-ao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje ni-sam vijao! Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.¨

¨Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi."

Evanđelje po Mateju (Mt 25,14-30)