Jedne je subote prolazio kroz usj-eve. Njegovi učenici počeše putem trgati klasje. A farizeji mu rekoše: »Gle! Zašto čine što subotom nije dopušteno?«
Isus im odgovori: »Zar nikad niste čitali što učini David kad ogladnje te se nađe u potrebi on i njegovi pratioci? Kako za ve-likog svećenika Ebjatara uđe u dom Božji i pojede prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko osim svećenika; a on dade i svojim pratiocima?«
I govoraše im: »Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. Tako, Sin Čovječji gospodar je subote!«
Uđe ponovno u sinagogu. Bio je ondje čo-vjek usahle ruke. A oni vrebahu hoće li ga Isus u subotu izliječiti, da ga optuže. On kaže čovjeku usahle ruke: »Stani na sred-inu!« A njima će: »Je li subotom dopušte-no činiti dobro ili činiti zlo, život spasiti ili pogubiti?« No oni su šutjeli. A on, raž-alošćen okorjelošću srca njihova, srdito ih ošinu pogledom pa reče tom čovjeku: »Is-pruži ruku!« On ispruži – i ruka mu zdr-ava! Farizeji iziđu i dadnu se odmah s herodovcima na vijećanje protiv njega kako da ga pogube.
Evanđelje po Marku (Mk 2,23–3,6)
