Nakon što je uoči Stepinčeva i Gospe Lurdske održana tribina o gore navedenom dokumentu, sudionici su pozvani da svoja promišljanja, prijedloge i primjedbe dostave na naš Župni ured. S ciljem poticanja pisanja prijedloga i promišljanja i kao podsjetnik na održanu tribinu donosimo tekst zapisnika s tribine kako bi se sudionici lakše prisjetili svega što je rečeno i kako bismo pomogli u forniranju završnog dokumenta koji će donijeti Hrvatska biskupska konferencija.

ŽUPNA ZAJEDNICA SV. JAKOBA U PRELOGU

O DOKUMENTU HBK

Uvodna napomena:

U župnoj zajednici sv. Jakoba u Prelogu, povodom  „Stepinčeva“ i „Gospe Lurdske“ što se ovdje posebno slavi, održana je duhovna obnova s okvirnom temom „Na tragu nove evangelizacije prema smjernicama Biskupske sinode u Rimu i pape Franje“. Prve večeri bio je susret na temu „Župna zajednica pred novim izazovima. Odnos prema tradiciji i potreba novih iskoraka“, a okupilo preko stotinu sudionika.  U središtu pažnje bio je radni dokument Hrvatske biskupske konferencije „Da vaša radost bude potpuna (Iv 15, 11). Kateheza i rast u vjeri u današnjim okolnostima“. Susret je, kao i cijelu duhovno obnovu, vodio mons. dr. Milan Šimunović, iz Rijeke. Ova župa se na poziv HBK uključila u javnu raspravu o ovom radnom katehetskom dokumentu. Da bi rasprava bila što plodnija župnik je dao umnožiti preko 100 primjeraka navedenoga dokumenta.

Nakon kratkoga uvoda voditelja o naravi i svrsi dokumenta, koji je napisan na temelju svijesti o dubokim promjenama koje su se dogodile u svijetu, odnosno o novim kulturalnim scenarijima, koji su izazov Crkvi u zadatku nove evangelizacije, razvila se živa rasprava, iz koje se donose slijedeći zaključci:

1. Izražen je pozitivan stav s obzirom na činjenicu da su se biskupi obratili cijelom Božjem narodu prije službenoga objavljivanja jednoga dokumenta. Ovo je zaista jedinstven slučaj da vjernici mogu izraziti svoje mišljenje o tako važnim pitanjima života Crkve.

2. Pozitivna je činjenica da je veliki naglasak stavljen na obitelj koja je danas sve izloženija raznim problematičnim utjecajima. Zato je od posebnoga značenja činjenica da se inzistira na udruživanju svih snaga u odgoju vjere, a to znači obitelji, vrtića, župe i škole. U tom je smislu vrlo važno osnažiti obiteljski život prvenstveno okupljanjem više obitelji, povremeno i izvan crkvenih prostora.  Valja osnažiti neka dosadašnja iskustva zajedničke molitve u obitelji, dakako uz otvorenost prema okupljanju više obitelji kako bi se zahvatilo i one koji su se udaljili od vjere. To znači da treba stimulirati obiteljske zajednice kako je istaknuo i spomenuti dokument.  Dok se izražava priznanje što dokument tretira važnost obitelji i preporučuje neke iskorake, u isto vrijeme se zapaža da se nedovoljno misli na „ranjene obitelji“, odnosno one koje se susreću sa često nepremostivim problemima, kao i one koje nisu crkveno regulirane.

3. Razumljivo je da se uočava bolno pitanje svojevrsnog udaljavanja mladih od župne zajednice. Stoga tome pitanju treba posvetiti maksimalnu pažnju, odnosno pokušati vidjeti glavne razloge. Nije dovoljno samo upozoravati na razne utjecaje (primjerice elektroničkih medija i okoline) koji su svima poznati, već treba samokritički vidjeti u čemu ista zajednica može nešto više učiniti da mladima bude poželjnije mjesto okupljanja. To se dakako odnosi na samu liturgiju, ali i na cjelokupni njen život. Dokument bi trebao biti određeniji s obzirom na otpore starijih, odnosno na neke tradicije, koje i nesvjesno koče uključivanje mlađih generacija. Jer mladi nekad gube volju, u uvjerenju da se Crkva neće promijeniti u nekim formama, jer neke starije generacije nisu na to spremne. Dokument bi trebao ponuditi u tom smislu neke ne samo praktične smjernice već i određene zahtjeve. Jer ako nešto dođe od HBK, onda to ima drugačiju snagu, odnosno to obvezuje u prvome redu i same svećenike.

4. U formiranju manjih zajednica ili, kako Dokument kaže, „živih vjerničkih krugova“, treba više razjasniti pitanje odnosa određenih zajednica ili duhovnih pokreta koji se ponekad  „rađaju“ bez pravoga suodnosa sa župnom zajednicom. Nije dovoljno jasno rečeno što nužno spada u župno zajedništvo, odnosno čime se ono narušava, pa makar se radilo i o nekom izvrsnom duhovnom pokretu. U toj temi potrebna je veća jasnoća.

5. Dokument jako dobro uočava problem nezrelosti vjere, odnosno tzv. biblijske neishranjenosti. Treba otvorenije progovoriti o tome pitanju, jer danas uza sve mogućnosti i medijske dostupnosti Biblije i Katekizma Katoličke Crkve, te vjeronauka u školi i dr., mnogi, počevši od roditelja, sve manje se snalaze u onome što je bitno u vjeri. Dobro je što to Dokument naglašava i što se provodi akcija „Biblija u svaku kuću“, ali nekih bitnijih pomaka nema dok se ne provede kateheza odraslih, odnosno dok se ne formiraju skupine koje će zajednički „dijeliti život i Bibliju“, kako navodi dokument. Krajnje je vrijeme da se glavnina snaga usredotoči na odrasle, a ne samo na djecu i mlade. Dokument bi trebao više inzistirati na osposobljavanju ekipe suradnika koji bi predvodili takve susrete, kako u crkvenim prostorima tako i u obiteljima. Potrebna je daleko veća priprema za različite oblike okupljanja koja neće biti samo neka predavanja već pružiti priliku za raznolike oblike izmjene misli, te dogovornog djelovanja. U nikoje me slučaju ne smije dogoditi da djeca, mladi i odrasli ne shvate da se radi o nekom 'školskom satu' pogotovo ne onome gdje će biti pasivni slušatelji.

6. Nema sumnje da glavnina odgovornosti leži na svećenicima i u tome je smislu rečeno da se oni često više bave administrativnim i graditeljskim poslovima a manje evangelizacijom, koja uključuje i susrete u obiteljima, a posebice katehezu odraslih. Postavlja se pitanje zašto se i dalje podržava takva praksa i ne će li trebati posegnuti i za nekim promjenama u formaciji. Isto tako postavlja se pitanje kada će prestati još uvijek naglašena podjela kler-laici. To dokument dovoljno ne obrađuje, odnosno nedovoljno ističe suodgovornu uloga laikata. Tu valja biti daleko otvoreniji i određeniji i vidjeti što se mora mijenjati u mentalitetu svećenika i samih laika.

7. Kada se govori o župnoj zajednici i potrebi rasta u vjeri, dakako treba misliti na reevangelizaciju a time i obraćenje redovitih vjernika. Veoma je pozitivno što dokument stavlja naglasak na „Crkvu izlaska“, toliko omiljelu sliku Crkve u dokumentima pape Franje. Očito se misli na pozitivno zahvaćanje onih koji su se distancirali ili su na rubu vjere i Crkve. Dokument bi trebao biti jasniji što se to mora mijenjati u životu i radu svećenika i njegovih suradnika kako bi se izišlo u susret onima kojih nema, koji asu indiferentni ili distancirani. Crkva ima ustaljene oblike djelovanja i kao da čeka da tko želi neka se uključi. Dokument mora biti određeniji što je potrebno mijenjati u pastoralnoj praksi, od same liturgije i drugih pobožnosti, da bi Crkva u konkretnoj župnoj zajednici bila što poželjnije mjesto dolaska i susreta. Zašto župa mnogima nije mjesto radosnog okupljanja, još konkretnije zašto ne dolazi do izražaja „radost evanđelja“?  Poznato je da su mladi više uvjetovani internetom, ispunjeni radoznalošću  i često neskloni nekom dubljem razmišljanju, osobito onom zahtjevnijemu, ipak treba nekada voditi računa o njihovoj primjedbi da im je na 'liturgiji dosadno'. Zato valja više voditi računa kako izići iz ustaljenih formi, od govora do slavlja, kako dati prostora njihovom stvaralaštvu, u protivnom i dalje će se događati osipanje postojećih vjernika, a osobito mladih nakon krizme. A to jako mijenja i način njihova okupljanja, s više naglaska na kršćanstvu kao radosnoj vijesti a ne kao skupu zapovijedi i zabrana.

8. U cjelokupnoj problematici valja još više inzistirati na shvaćanju da je „Crkva odnosno župna zajednica“ naš zajednički zadatak, a drugo da ona ne postoji samo za sebe, nego da zahvaća okolinu, sve ljude? Drugim riječima, valja biti izričitije rečeno da su svi župljani dužni uključiti se u proces nove evangelizacije. U dokumentu valja još više naglasiti da vjernik ne može ostati skrštenih ruku i misliti da se angažiranje odnosi samo na uski krug župljana. Zato je važno formiranje pojedinih skupina ili zajednica koje će imati svoje tzv. katehetske zadaće, počevši od djece i mladih. Treba istaknuti i pohvaliti sve postojeće inicijative i poticati nove.