Draga braćo i sestre, sretan vam i blagoslovljen Uskrs!

Netko će možda odmah prigovoriti i uzvratiti pitanjem: „Može li ovaj Uskrs biti – sretan? Mogu li se stvarno veseliti ovom i ovakvom Uskrsu“? „Božić na poto, Vuzem v koto!“ – narodna izreka koju često čujemo kad je vrijeme oko Božića iznadprosječno toplo, ovog proljeća dobiva jednu novu i posve neočekivanu dimenziju. Ovaj put je „Vuzem v koto“, ali ne zbog vremenskih (ne)prilika, nego zbog pandemije koronavirusa koja nas je posljednjih tjedana stisnula u kut…

Ovo će biti poseban Uskrs. Slavit ćemo ga u krugu samo najuže obitelji. Mnoge drage ljude, rodbinu i prijatelje koje smo običavali posjetiti, zagrliti i poljubiti ovog Uskrsa moći ćemo samo nazvati ili u najboljem slučaju, vidjeti preko ekrana naših mobitela ili računala… I dok ćemo si, vjerujem, iskreno izreći uskrsnu čestitku, u srcima mnogih vladat će neizvjesnost, briga i strah… Što nam donosi sutra? Kako će sve to skupa završiti? Kako će izgledati ovo ljeto i ova jesen? Hoće li sve biti dobro?

Posebnost i neobičnost ovog Uskrsa osjećamo osobito mi vjernici. Uskrs je najveći kršćanski blagdan. Njemu prethodi sveto korizmeno vrijeme koje nas je i ove godine pozvalo na post, molitvu, odricanje i dobra djela. Nitko od nas nije očekivao da će ova korizma biti vrijeme takvog i tolikog odricanja. Od treće korizmene nedjelje, započeli smo najduži euharistijski post u našim životima, nismo se više mogli okupljati u našim crkvama na svetoj misi. Ove godine izostala je i redovita velika ispovijed kojom smo se uvijek pripremali za slavlje Uskrsa… I Veliki Tjedan, koji sa svojim obredima pruža najljepšu duhovnu obnovu za jednog kršćanina, mogli smo pratiti samo putem prijenosa na malim ekranima…

Dvojica učenika, kad su tužni krenuli na put u Emaus, prepoznali su uskrslog Isusa u lomljenju kruha, nakon što im je putem protumačio Pisma. Ove godine po prvi put u našim životima, na uskrsno jutro nećemo moći radosno krenuti u naše crkve na svetu misu kako bismo i mi čuli Božju Riječ, kako bismo u euharistijskim darovima pod prilikom Kruha i Vina prepoznali Uskrsloga i, konačno, u svetoj pričesti, primili ga u svoje srce…

Ipak, uz sve ovo što nam nedostaje, ono temeljno i ovog Uskrsa ostalo je nepromijenjeno: Isus je doista Uskrsnuo! Ovog Uskrsa, kao i svakog prethodnog kroz skoro dvije tisuće godina od tog povijesnog i stvarnog događaja u kojem je Isus pobijedio tamu smrti, odzvanjaju ohrabrujuće riječi Uskrsloga Isusa: „Ne bojte se“! (Mt 28,10). Strah je nešto što najviše paralizira čovjeka; strah nam ne dopušta da budemo ono što jesmo i da živimo punim plućima. Dopustimo da u nama zažive Isusove riječi: „Ne bojte se“! Te riječi ohrabrenja uskrslog Isusa danas su razlog naše radosti!

Nakon uskrsnuća, Isus se ukazao svojim učenicima koji su ga u strahu čekali okupljeni iza zatvorenih vrata. Prve riječi koje im je uputio bile su: „Mir vama“! (Iv 20, 21). Tog mira svima nam nedostaje. Uskrsli Isus daje nam mir, mir koji nam omogućava da svoju pozornost sa nas samih skrenemo na druge; taj mir nas poziva na zauzetost i brigu o našim bližnjima i o svakom čovjeku. Uskrsli Isus daje nam svoj mir u osobnoj molitvi, a osobito u svetoj ispovijedi i svetoj pričesti. Za tim mirom pozvani smo čeznuti i duhom se pripremati za onaj trenutak kada ćemo ga opet moći primiti u svetim sakramentima. Taj mir koji nam uskrsli Isus daruje, danas je razlog naše radosti!

Uskrsli Gospodin, netom prije nego što će slavno uzići svom nebeskom Ocu, rekao je svojim učenicima: „Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta!“ (usp. Mt 28, 20). Na našem životnom putu, u našim brigama i poteškoćama, nismo sami.

Draga braćo i sestre, On, uskrsli Isus, doista je s nama! Svijest o tome danas je razlog naše radosti!

Zato vam svima želimo sretan i blagoslovljen Uskrs!