Misom Večere Gospodnje i Preločka župa započela je vrhunac liturgijske godine – Sveto Vazmeno Trodnevlje. Kako i nalaže sama liturgija, u večernji sat slavi se misa Večere Gospodnje uz sudjelovanje okupljene zajednice. Na toj misi nakon dugog vremena pjeva se Slava Bogu na visini, a za to vrijeme sva zvona zvone, a zatim ušute do Vazmenog bdijenja. U propovijedi prvoga dana Vazmenog trodnevlja đakon Dominik posvjestio je važnost euharistije i značenje koje ona ima u svakidašnjem životu. Naglasio je kako euharistija nije neka privatna pobožnost, nego upravo jer proizlazi iz Kristove želje i oporuke ona treba postati žrtva hvale upućena Bogu. Tu hvalu nije moguće izreći bez odnosa s drugim, bez služenja drugome, baš poput i Isusa. Stoga je i naveo kako je jedan od primjera služenja drugima svećeništvo te se u homiliji spomenuo i potaknuo na molitvu za sve pokojne svećenike rodom iz župe Prelog kao i za one koji su ju do sada vodili. Osobito je potaknuo i objasnio važnost molitve za trenutnog pastira župne zajednice, župnika Hoblaja kao i za biskupa varaždinskog Božu te pastira sveopće crkve papu Franju.

Nakon homilije pristupilo se obredu pranja nogu. To je gesta koju je Isus učinio na posljednjoj večeri uz riječi: „Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih.“ Ta gesta simbol je služenja drugome, simbol je biti euharistein za drugoga. Ove godine na osobit način u tome su kroz svoja tri predstavnika sudjelovali i ovogodišnji krizmanici naše župe. Misa je nastavljena redovitom euharistijskom službom sve do kraja, kada je u procesiji preneseno Svetootajstvo. Nakon završne pjesme, vjernici su u molitvi i sabranosti ostali u pobožnosti Getsemanske ure.

Na Veliki Petak Muke Gospodnje spominjemo se Kristove patnje, kalvarije i smrti. Na početku samog obreda župnik Hoblaj u zajedništvu s đakonom Dominikom te ministrantima točno u 15 sati, pred potpuno ogoljenim oltarom bez križa, svijeća i cvijeća učinio znakovitu gestu prostiranja ničice pred oltarom, dok su prisutni vjernici ostali moleći u šutnji i tako ušli u slavlje obreda koji više govori gestama nego riječima. Preč. Hoblaj u svojoj se homiliji nadovezao na otpjevanu Muku i psalam i naglasio kako smo svi mi poput Krista pozvani svakodnevno činiti isto. Predajući sami sebe za boljitak drugoga, ali s pouzdanjem u Gospodina koji svako djelo nagrađuje i vodi prema našem osobnom duhovnom boljitku.

Nakon homilije službu riječi zaključili smo pjevanjem sveopće molitve u koju smo ove godine uključili i mjesta koja su stradala od posljedica ratova i nepotrebnog ratovanja. Nakon toga uslijedilo je klanjanje svetom križu. Započelo je trostrukim otkrivanjem i pokazivanjem križa po kojem smo dobili oproštenje i spasenje. Za to vrijeme župni mješoviti zbor „Sv. Jakob“ pjevao je tracionalan pučki napjev Puče moj ili Prijekori koji svojim riječima i melodijom odgovara trenutku klanjanja svetom križu.Po završetku uslijedio je i treći dio, sveta pričest nakon koje su se vjernici u tišini razišli. Tih je dana crkva bila otvorena za osobnu i obiteljsku molitvu u tišini pred Božjim grobom.

Na Veliku Subotu Crkva ostaje uz grob Gospodnji razmatrajući njegovu muku i smrt i uzdržava se od misne žrtve. Oltar je i dalje razotkriven sve do vazmenog bdijenja koje je u Prelogu započelo u 19 sati blagoslovom vatre u predvorju crkve, unošenjem uskrsne svijeće. Vjernici koji su ponijeli svijeće preuzeli su plamen uskrsne svijeće i nastojali ga održati čitavo vrijeme upaljenim, osobito za vrijeme čitanja povijesti Božjeg spasavanja svog naroda. Prethodno je uskrsnoj svijeći odana počast kađenjem i hvalospjevom kojega je otpjevao đakon Dominik. Svetopisamska čitanja navijestili su vjeroučitelji župe Prelog, dok su psalme pjevali i čitali članovi dječjeg zbora „Ribari sv. Jakoba“, nakon čega se svečano zapjevala pjesan Slava Bogu na visini, upalila zvona, svijeće i svjetla u crkvi.

Upravo se u homiliji župnik Hoblaj zadržao na znakovitim riječima: „Ovo je dakle noć kad je svijetlo ognjenoga stupa raspršilo tamu grijeha (…) O neshvatljive li ljubavi Očeve: da roba otkupiš, Sina si predao (…) Ovo je noć o kojoj je pisano: i noć će sjati kao dan, i noć mi je svjetlo u radosti mojoj.“ Nakon homilije uslijedio je blagoslov vode i obnova krsnih obećanja, te škropljenje naroda, a postom i redovita euharistijska služba u kojoj je sudjelovao veliki broj okupljenih vjernika što je nakon dvogodišnjeg stagniranja svima izmamilo radost na lica, osobito prilikom gromkog pjevanja i međusobnog pružanja Kristovog uskrsnog pozdrava – znak mira. Nakon završetka slavlja uobličena je u crkvi uskrsna procesija sa kipom Krista uskrsloga i Presvetim oltarskim sakramentom.

Nedjelja Uskrsnuća Gospodnjega ili Uskrs započeli smo misom u 7 sati nakon koje je bio već tradicionalan blagoslov jela kojega su vrijedne žene, majke, bake i unuke ovih dana marljivo spremale. Blagoslov jela bio je i subotu u Otoku, Cirkovljanu te nakon Vazmenog bdijenja u župnoj crkvi. Na jutarnjoj svetoj misi okupljenom mnoštvu starijih i mlađih, muškaraca i žena u homiliji se obratio đakon Dominik te podsjetio na tri stupa bez kojega nema kršćanskog života: slavljenje Boga, svjedočenje vjere i djela ljubavi. Osobito se zadržao na značenju riječi svjedok i mučenik kao bliskoznačnicama te pozvao okupljene na redovito svjedočenje vjere gdje god da se nalaze. Misu u Otoku predslavio je župnik Hoblaj, dok je misu u Cirkovljanu i misu poldanjicu predslavio župnikov brat, prečasni Alojzije Hoblaj, kanonik prvostolnog kaptola zagrebačkog koji je u svojoj homiliji protumačio sveta Vazmena otajstva i njihovo značenje za nas i našu budućnost u vječnom Svjetlu.