Bi čovjek poslan od Boga, ime mu je Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on svjetlo, nego - da posvjedoči za svjetlo. A evo svjedočanstva Ivanova. Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu svećenike i levite da ga upitaju: "Tko si ti?", on prizna; ne zanijeka, nego prizna: "Ja nisam Krist." Upitaše ga nato: "Što dakle? Jesi li Ilija?" Odgovori: "Nisam." "Jesi li prorok?" Odgovori: "Ne." Tada mu rekoše: "Pa tko si da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?" On odgovori: "Ja sam glas koji viče u pustinji: 'Poravnite put Gospodnji!' - kako reče prorok Izaija." A neki izaslanici bijahu farizeji. Oni prihvatiše riječi i upitaše ga: "Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni prorok?" Ivan im odgovori: "Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate - onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući." To se dogodilo u Betaniji, s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio.

Evanđelje po Ivanu (Iv 1,6-8.19-28)