Zapalili smo i treću svijeću na adventskom vijencu. Zapitajmo se svi na samom početku je li više svjetla u našem vjerničkom životu – tj. jesmo li u odnosu na prvu (subotu) nedjelju s jednom zapaljenom svijećom, bolji, pravedniji, ljudi s više djelotvorne vjere?

Crkva nas poziva na promjenu života, jer će svaki koji ne iskoristi ovo vrijeme tako, biti zatečen iznenadnim dolaskom ili posječen kao nerodno drvo – kako smo bili upozoreni kroz dvije nedjelje koje su već iza nas!

Vratimo se mi malo na sam početak našega razmišljanja; pomalo palimo svijeće i dajemo svjetlu da se rasplamsa i da bude i jače i jasnije, te da svima oko nas – ali nama osobno ponajviše, pomogne biti ono što u psalmu molimo da budemo u stvarnosti blagovjesnici ubogima, što i jest naše poslanje. No, Jakov apostol govori nam danas (III. Nedjelje) baš poput melema na ranu, jer s toliko blagosti i dobrote pokušava nas privesti na put, na kojem nam je biti strpljiv ali u isto vrijeme i odlučan da sa srcem očvrsnutim spremni dočekamo dolazak Gospodnji, tj. Božić u kojem nam Bog po Isusu Kristu, svome Sinu iznova dolazi. Budimo svjesni i ovoga: ovaj svijet više od reda voli nered, od rada nerad, od istine laž, a od dobra zlo i pokvarenost…i baš zato treba nas vjernike da budemo drukčiji, sol zemlje i svjetlost svijeta.