Vlč. Alojzije Slaviček – njegov životni put (curriculom vitac)

Rođen kao drugo do šestero djece do oca Ignacija Slaviček i Matilde r. Lubašić. 7. 05. 1918 (09.05.1918. kršten ovdje - vlč. Klobuček, kapelan)

Krstio ga je u ovoj crkvi 09.05.1918. vlč. kpl. Klobuček

30. 07. 1944. Zaređen iza svećenička po rukama bl.Alojzija Stepinca u Zagrebačkoj Katedrali.

14. 08. 1944. Dekretom određen za duhovnog pomoćnika u Sv. Jurju u Trnju

15.05.1945. Postaje vjeroučiteljem u OŠ Prelogu, a 09.10.1945. Kateheta je na NIŽOJ GIMNAZIJI u Prelogu. Toga dana ponovo je otvorena nakon mađarske okupacije.

14. 05. 1947. postaje privremeni upravitelj župe Prelog u odsutnosti (zatvor) župnika vlč. Alojzija Vojvode (in spiritualibus), u 19. 05. 1945. upravitelj župe sa svim ovlastima.

18. 03. 1949. upravitelj župe u Kotoribi (do 10. 08. 1952.)

10. 08. 1952. Pritvoren u Prelogu, zatim zatočen u Okružnom zatvoru u Varaždinu, pa izdržavanje kazne u zatvoru u Staroj Gradiški (20. 03. 1953 – 10. 08. 1956.) – sveukupno pune 4 godine

10. 08. 1956. pušten na slobodu iz Stare Gradiške

29.10.1956. – 01.09.1994.Župnik u Brezničkom Humu od koje se oprašta slaveći Zlatnu Misu

02. 09. 1994 – 01. 09. 2004. Boravi kao umirovljenik u Prelogu.

25. 07. 2004. Slavi u Prelogu Dijamantnu misu koju predvodi Msgr. Marko Culej – prvi Varaždinski biskup

01.09.2004. do smrti 08.05.2013. boravi u Svećeničkom domu Svetoga Josipa na Kaptolu u Zagrebu.

Opraštamo se od svećenika ALOJZIJA SLAVIČEK, slaveći Euharistiju, jer on nas je desetljećima okupljao za Euharistijskim stolom. Euharistija je spomen Kristova prijelaza kroz smrt u život, a danas je slavimo duboko vjerujući da je naš dragi pokojnik kroz smrt prešao u puninu života, te da je Gospodin već postao njegova baština, za kojom je, to jest za Gospodinom, čeznuo čitavog života.

Smrt je prelazak preko 'praga nade', kako je to lijepo rekao papa bl. Ivan Pavao II. Bog je bio njegova temeljna snaga u kušnjama. Naime, toliko nam je puta posvjedočio da se u Boga jedino uzdao i da mu je On bio jedini oslonac života.

Iz vjere koju je upio u obiteljskom domu, kao i tijekom njegova odrastanja i odgoja u ovoj našoj crkvi i župnoj zajednici stalno je napredovao. Pokojnik je posebno isticao da je njegova obitelj zajedno sa susjedima u Sajmišnoj ulici, pošto su zavjetno podigli prekrasan kip Žalosne Gospe ''PIETA'', neprekidno molili u MARIJINOM svibnju kao i pred velike blagdane devetnice, i on je bio uvjeren da je njegovo zvanje kao i zvanje triju redovnica tu izmoljeno…

Rastao je u nepokolebljivoj želji da postane svećenik. Proživjevši sjemenišne dane, a otišao je jedva sa 11 godina, uspješno završivši školovanje kao i Bogoslovne nauke u Zagrebu postaje svećenikom. Radi sviju, osobito mlađih generacija, u vrijeme kada se prošlost olako zaboravlja, važno je naglasiti da su to bila izuzetno teška vremena, posebice na kraju II. svjetskog rata, odnosno vrijeme poraća.

Vlč. Alojzije Slaviček bio je svećenik koji je ljubio Gospodina, volio je svoje svećeništvo i bio ozbiljan pastoralni radnik i neumorni kateheta.

Posljednjih godina, kako su ga sile polako napuštale, dok je mogao, bio je vjeran pomoćnik i strpljivi ispovjednik.

Želim Vam dragi vlč. Alojzije reći iskreni HVALA, što ste bili brižan pastir i posebno u najtežim i najvećim iskušenjima, ne samo Vašeg Života, nego i svih vjernika HRVATA, a posebno naših PASTIRA, predvođeni mučenikom blaženim Alojzijem Kardinalom Stepincem, posebno u poraću. Niste se dali pokolebati jer ste znali kome ste povjerovali. Ja sam uvjereni, dragi sudionici ovog sprovoda, da dobro razumijete razloge zašto pokojniku posebno zahvaljujem, jer je obavljao svećeničku službu u zahtjevnim povijesnim vremenima. Svjedočki je vjernike učvršćivao u Evanđelju i ljubavi prema Bogu i dragoj Hrvatskoj domovini i njezinim svetinjama.

Hvala Vam, velečasni Alojzije, i zato što ste o svakom govorili uvijek s poštovanjem. Hvala Vam za sve savjete i upute, a za svaki naš propust i nerazumijevanje oprostite nam.

Ovo je trenutak da se izrekne velika zahvalnost vodstvu Svećeničkoga doma Svetog Josipa u Zagrebu, od ravnatelja vlč. Jurice Jerneića, do Sestara milosrdnica posebno č.s. Ksenije Matić (iz Čehovca) i drugih, koji su vlč. Alojziju u svih ovih 9 godina boravka pružali ne samo najbolje uvjete života i zajedništva, nego posebnu ljubav i strpljivost, njegujući ga u njegovoj potpunoj iznemoglosti. Dakako da tu zahvalnost izričem i uzoritom kardinalu nadbiskupu zagrebačkom Josipu Bozaniću, kao i ovdje nazočnom Bjelovarsko-križevačkom biskupu msgr.dr. Vjekoslavu Huzjaku, koji mu je bio biskupom i starateljem od osnutka Bjelovarsko-Križevačke biskupije u koju spada župa Breznički Hum, pa onda i pokojni vlč. Alojzije kao župnik.

Na kraju, poštovani sudionici ovoga sprovodnoga ispraćaja, ističemo najveću radost naše vjere da smrću ne nestajemo, već prelazimo u drugi, vječni život, život s Bogom. I jer se vlč. Alojzije sav predavao dragoj Gospi i Sv. Josipu, vjerujemo da će ga oni zagovarati i pratiti u kuću Očevu, u kuću milosrdnoga Boga, koji će mu, kao i svima nama, sve slabosti i grijehe oprostiti i primiti ga u Zajedništvo svetih. U vjeri smo uvijek zajedno, dok se jednoga dana svi ne susretnemo u Kući Oca nebeskoga.

Iskrena hvala, pozdrav i pokoj vječni vlč. Alojziju Slavičeku od sviju nas svećenika, posebice iz priločke župe, te svih mještana i vjernika.

Anton Hoblaj, župnik priločki