RADOST BETLEHEMSKIH PASTIRA
Kada pomislimo ili spomenemo riječ BOŽIĆ u nama se bude nebrojene slike, osjećaji kao i sjećanja koje nas povezuje sa ljudima i događanjima. Sve to nas obogaćuje i u nas unosi radost, donosi utjehu i povećava nadu. U tom bogatstvu raznolikosti, uz sve teškoće u kojima živimo, neuništivo je uvjerenje da je Božić najdraži doživljaj. Svjedoci smo isto tako da se Božić može različito shvaćati i živjeti. Postoje čak i pokušaji da se Božić iskoristi za ciljeve koji su u suprotnosti s kršćanstvom. Negdje je Božić i božićno vrijeme vidi kao bajkovito ozračje, kao iluzija i bijeg od stvarnoga života, umjesto da ga se prihvati kao darovana blagodat naše sadašnjosti koja svakom čovjeku omogućuje doživjeti sreću i ublažiti mu rane. Najljepši i najplodonosniji put za otkrivanje Božića je onaj koji nam pokazuju pastiri. Božić, taj DOGAĐAJ nad događajima možemo gledati najbolje s pozicije najmanjih. Betlehemska radost navještenja je najprije pastirima, jer njih je prve ‘’OBASJALA SLAVA GOSPODNJA’’ (Lk 2,9) i oni su nakon Blažene Djevice Marije i svetoga Josipa, bili prvi pred rođenim utjelovljenim Bogom. Oni su se te noći spremno odazvali na poziv anđela. Ne bi smjeli ne prepoznati isprepletenost božanske uzvišenosti i ljudske neznatnosti jer Josip i Marija u svojoj slabosti susreli su jakost Božje milosti. U Betlehemu su tražili mjesto, zapravo tražili su čovjeka koji bi otvorio i našao prostor za Boga, prostor za Bogočovjeka i za njegovu milost u kojoj je sva naša jakost i sigurnost. Božja milost nikoga ne sili ona traži ljudsku slobodu, prihvaćanje i ljubav. Samo tako se stvara zajedništvo koje nadilazi povijest. U Božiću se susreće Božji silazak s nebeskih visina i čovjekovo nastojanje da se uzdigne i susretne Boga. Božićna radost je neuništiva baš u toj snazi prihvaćanja Božje milosti i tako je moguća ljudska i Božja blizina po kojoj obitelj i crkva kao i domovina postaju mjesto prihvaćanja i susretišta, u kojima rado boravimo i nerado odlazimo. Kako je lijepo o Božiću vraćati se i boraviti u naše obitelji, crkve i sredine… Božić svojom snagom i ljepotom obnavlja naše obitelji jer nas uvijek ponovo zove na zajedništvo i okupljanje. Božić ojačava naše unutarnje povezivane koje odolijevaju i najvećim izvanjskim kušnjama raslojavanja. Ako ikome, našim obiteljima je potrebno zajedništvo, blizina, razumijevanje, povjerenje, jer sada jače nego ikada prijete podjele, nesloge, otuđenja, strahovi, razni lomovi i rastave. Božić može obnoviti Obitelj, jer nam pomaže pronaći najvažnije, ono što istinski volimo i za čim težimo; zaustavlja našu žurbu da bismo našli vremena za radost i da ne vidimo samo nezadovoljstva. Obitelj nam pruža sigurnost i prihvaćenost i dok su mnogi u strahu za obitelj, upravo je obitelj vrednota u kojoj se rađa hrabrost i žrtva. Svjesni da svi mi koji pripadamo
Crkvi imamo svoju grešnost i neuspjehe još više moramo tražiti Kristovu prisutnost koja je izvor
radosti i koja se brine za ljude i vodi ih u zagrljaj našeg Stvoritelja i Oca. Zato Vas sve iskreno pozivam da se ne ustručavate uključiti u život ove naše župe, da u njoj prepoznate i pronađete svoj dom, dom uzajamne potpore, dom koji proširuje vašu obitelj i dalje izvor snage za življenje u raznim kolnostima. To trebasvaki od nas, a posebice je to potrebno djeci i mladima, jer je župna zajednica sveobuhvatni životni prostor u kojem se odgajamo za ljubav i dobro, za sve istinske vrednote. Ono što najviše oplemenjuje našu hrvatsku domovinu jest sigurno Božićna ljepota. To Božićno Otajstvo, od starine je našem narodu bilo nadahnuće, radost i tjeha, svjetlo i nada. Čini mi se da se u sadašnjem trenutku osjeća širenje stanovitoga životnog umora i bezvoljnosti. Zahvaćaju nas teškoće života u ovoj suvremenoj civilizaciji, a to su otuđenost, nesigurnost, strah i tjeskoba. Neki se trude da stalno ističu loše primjere, kojih je uvijek bilo, a ne prepoznaje se dobro u ovoj našoj sredini koje je uvijek bilo pokretač preobrazbe. Božić je uvijek nudio, a i sada nudi novu perspektivu jer dolazi od Boga i njegove ljubavi, jer to nije djelo ljudskog domišljaja. Vjernik je uvije pozvan mijenjati tu perspektivu, biti protiv negativnog ozračja jer ono zatvara pogled prema spasenju koje je izvor radosti posebno kad nam je najteže. Budimo saveznici dobra. Vjerujem da uviđamo da imamo razloga za radost i zahvaljivanje u našoj hrvatskoj domovini. Širimo to pozitivno ozračje prepoznavajući dobro u svojoj sredini. Božić je lijep jer nam približava Boga koji nas pohađa. Svatko koji zastane pred tim događajem, pali se tračak svjetla koje izvire u Betlehemskoj štalici gdje je rođena Božja ljubav. Samo Bog nam može dati istinsko svjetlo i ono nije tek prolazan doživljaj. To nam se daruje u molitvi, a napose u sakramentima u kojima primamo život u Duhu Svetome, a zatim u raznim oblicima dobra koja proizlaze iz istoga Duha. Ljepota privlači, pokreće, nudi nam novi pogled i preobražava nas. To su doživjeli pastiri u božićnoj noći u jednostavnosti svoga pastirskog poziva. Oni su poslušali glas i Poziv neba i zemlje i ponizno došli do svjetla i doživjeli ljepotu Božjeg pohođenja i zato su se mogli vratiti sa neprolaznim svjetlom u srcu.
Dragi prijatelji – ljudi dobre volje… vrijeme je povratka k toj novosti. Ako se vratimo Božiću, Božić će nas vratiti nama samima, vratit će nas bližnjima, obitelji, zajedništvu, Crkvi i domovini. Vratit će nas ljepoti koja ne dijeli, ne razdvaja, ne otuđuje, ne prijeti ni ne unosi tjeskobu i nemir. U ovoj čestitki za Božić, molim Gospodina da Vas obdari božićnom ljepotom i prati svojim blagoslovom i mirom. Sretan Božić i blagoslovljena nova 2024. godina!
Antun Hoblaj, župnik
