Page 128 - Zupa_Prelog_monografija_2017
P. 128
U službi Bogu i ljudima
15.
Renata Kutnjak Kiš
Od prvih koraka u vjeri do suradnje na promicanju zdravlja
U povodu izdavanja monografije, po- braća, tete i drugi, te bi prepričavao događaje
zvana sam prisjetiti se pojedinih važnih tre- povezane s njima. Uvijek je rado razgovarao,
nutaka u 40-godišnjem životu Župe sv. Jako- bio je slikovit kod navješćivanja evanđelja, a
ba u Prelogu. Naravno, onih u kojima sam blag kod ispitivanja. Vrlo brzo je prepoznao i
i sama sudjelovala, pa je gotovo nemoguće u svakome od nas isticao talente, a na slabosti
izbjeći »gledanje vlastitim očima« te preno- je često »zažmirio«.
šenje subjektivnih doživljaja. Ovo je, ujedno, Mlade je okupljao ne samo na župnom
i prigoda za izražavanje velike zahvalnosti, vjeronauku, već i na mnogim drugim aktiv-
ponajprije dragom Bogu, mojim dragim ro- nostima. U posebno lijepom sjećanju i ostale
diteljima, prečasnom Antunu Hoblaju i vlč. su mi probe pjevačkoga zbora djece i mladih,
Antunu Štefanu, koji su me usmjeravali i koje je vodila gđa Marija Krušelj iz Cirkov-
poticali na putu u vjeri, ali i svima drugima ljana, koju smo svi od milja zvali teta Mari-
čijim sam zalaganjem, ljubavlju i molitvama ja. No, gotovo da ni jedna proba nije prošla
dobila priliku biti članicom zajednice vjerni- a da nam se vlč. Hoblaj nije javio, da nas nije
ka u Župi sv. Jakoba u Prelogu, od krštenja pozdravio, našalio se, ispričao neku anegdo-
pa do današnjih dana. Kako bi zajednica vjer- tu ili pohvalio neku novu pjesmu koju smo
nika bila aktivna u služenju Bogu i ljudima, uvježbavali za određeni blagdan ili prigodu.
važno je da ima dobre i svete svećenike. Župa S istom se radošću sjećam još jednog velikog
Prelog je u tome već dugo godina povlašte- događaja koji je bio u župi Prelog pod vod-
na, a u posljednjih 40-ak godina ima uz sebe stvom vlč. Hoblaja. Pripremali smo igrokaz
svećenika koji, snagom i ljubavlju Božjom te s nazivom Vapaj nevine duše, u kojem sam
vlastitom osobnošću, neumorno okuplja oko glumila djevojčicu Ankicu koja je, kao i ostali
Crkve Isusove ljude svih naraštaja. članovi obitelji, jako patila zbog alkoholiz-
Prečasnog Antuna Hoblaja susrela sam ma svojega oca. Ne sjećam se točno koje je
prvi put u dobi od 10 godina, odmah nakon to bilo godine (vjerojatno 1979. ili 1980.), ne
što je stigao u našu župu, na satu vjeronau- sjećam se ni pojedinosti iz sadržaja igrokaza,
ka. Tada smo, s velikim veseljem, gotovo svi ali znam da mi je bilo veliko zadovoljstvo i
redovito odlazili na vjeronauk, koji se odr- čast sudjelovati u tom projektu, u kojem su
žavao u župnom dvoru. A kako i ne bi! Ta bile angažirane mlade ugledne osobe iz naše
bili smo svjesni da se trebamo pripremiti za župe. Jako se dobro sjećam odličnog ugođa-
primanje svetih sakramenata, ali smo se jako ja i zajedništva koje je vladalo na probama.
veselili vjeronauku i stoga što smo znali da Tom sam prigodom upoznala i vlč. Antuna
ćemo prije ili poslije vjeronauka igrati nogo- Štefana, koji je tada bio u bogosloviji u Zagre-
met, a igrati su mogle i djevojke. Posebno bu, a u igrokazu je glumio svećenika koji je
nas se dojmilo što je i velečasni Hoblaj volio pružao podršku obitelji koja je patila.
nogomet, te nam se odmah pridružio. Tako U vrijeme kad sam pohađala srednju
smo ubrzo shvatili da razumije mlade i želi školu, uz vjeronauk za mlade koji je vodio
nam biti blizak. Velečasni Hoblaj nas je tada vlč. Antun Hoblaj, na inicijativu Antuna
izgledom podsjećao na popularnoga pjeva- Štefana, tada bogoslova, u župi Prelog bila je
ča Olivera Dragojevića, koji je mladima bio organizirana i molitvena zajednica u koju je
veliki uzor, pa nam se i zbog toga činio bli- išlo mnogo mojih vršnjaka. Na molitvi smo
zak. Ubrzo se među nama školarcima pročuo se okupljali u župnom dvoru jednom na tje-
glas – dobili smo novog, super kapelana! Još dan, a više smo puta naš susret organizirali
jedna vrlina novog kapelana nas je ugodno kod drage nam prijateljice Ane Srpak u Do-
iznenadila. Naime, vlč. Antun Hoblaj je ne- njem Kraljevcu, jer se ona teško samostalno
vjerojatno brzo upamtio imena, i to ne samo kretala. Organizirali smo i brojne druge ak-
naša, već i imena svih u našoj užoj i široj obi- tivnosti na kojima smo sudjelovali – duhovne
telji. Često bi nas pitao kako su nam roditelji, obnove (u našoj ili drugim župama), hodoča-
128