Page 128 - Zupa_Prelog_monografija_2017
P. 128

U službi Bogu i ljudima










                                      15.
                                      Renata Kutnjak Kiš



                                      Od prvih koraka u vjeri do suradnje na promicanju zdravlja



                                           U  povodu  izdavanja  monografije,  po-  braća, tete i drugi, te bi prepričavao događaje
                                      zvana sam prisjetiti se pojedinih važnih tre-  povezane s njima. Uvijek je rado razgovarao,
                                      nutaka u 40-godišnjem životu Župe sv. Jako-   bio je slikovit kod navješćivanja evanđelja, a
                                      ba  u  Prelogu.  Naravno,  onih  u  kojima  sam  blag kod ispitivanja. Vrlo brzo je prepoznao i
                                      i  sama  sudjelovala,  pa  je  gotovo  nemoguće  u svakome od nas isticao talente, a na slabosti
                                      izbjeći »gledanje vlastitim očima« te preno-  je često »zažmirio«.
                                      šenje subjektivnih doživljaja. Ovo je, ujedno,     Mlade je okupljao ne samo na župnom
                                      i prigoda za izražavanje velike zahvalnosti,  vjeronauku, već i na mnogim drugim aktiv-
                                      ponajprije dragom Bogu, mojim dragim ro-      nostima. U posebno lijepom sjećanju i ostale
                                      diteljima, prečasnom Antunu Hoblaju i vlč.  su mi probe pjevačkoga zbora djece i mladih,
                                      Antunu  Štefanu,  koji  su  me  usmjeravali  i  koje je vodila gđa Marija Krušelj iz Cirkov-
                                      poticali na putu u vjeri, ali i svima drugima  ljana, koju smo svi od milja zvali teta Mari-
                                      čijim sam zalaganjem, ljubavlju i molitvama  ja. No, gotovo da ni jedna proba nije prošla
                                      dobila priliku biti članicom zajednice vjerni-  a da nam se vlč. Hoblaj nije javio, da nas nije
                                      ka u Župi sv. Jakoba u Prelogu, od krštenja  pozdravio, našalio se, ispričao neku anegdo-
                                      pa do današnjih dana. Kako bi zajednica vjer-  tu ili pohvalio neku novu pjesmu koju smo
                                      nika bila aktivna u služenju Bogu i ljudima,  uvježbavali za određeni blagdan ili prigodu.
                                      važno je da ima dobre i svete svećenike. Župa  S istom se radošću sjećam još jednog velikog
                                      Prelog je u tome već dugo godina povlašte-    događaja koji je bio u župi Prelog pod vod-
                                      na, a u posljednjih 40-ak godina ima uz sebe  stvom vlč. Hoblaja. Pripremali smo igrokaz
                                      svećenika koji, snagom i ljubavlju Božjom te  s  nazivom  Vapaj  nevine  duše,  u  kojem  sam
                                      vlastitom osobnošću, neumorno okuplja oko  glumila djevojčicu Ankicu koja je, kao i ostali
                                      Crkve Isusove ljude svih naraštaja.           članovi  obitelji,  jako  patila  zbog  alkoholiz-
                                           Prečasnog Antuna Hoblaja susrela sam  ma  svojega  oca.  Ne  sjećam  se  točno  koje  je
                                      prvi put u dobi od 10 godina, odmah nakon  to bilo godine (vjerojatno 1979. ili 1980.), ne
                                      što je stigao u našu župu, na satu vjeronau-  sjećam se ni pojedinosti iz sadržaja igrokaza,
                                      ka. Tada smo, s velikim veseljem, gotovo svi  ali znam da mi je bilo veliko zadovoljstvo i
                                      redovito  odlazili  na  vjeronauk,  koji  se  odr-  čast sudjelovati u tom projektu, u kojem su
                                      žavao u župnom dvoru. A kako i ne bi! Ta  bile angažirane mlade ugledne osobe iz naše
                                      bili smo svjesni da se trebamo pripremiti za  župe. Jako se dobro sjećam odličnog ugođa-
                                      primanje svetih sakramenata, ali smo se jako  ja i zajedništva koje je vladalo na probama.
                                      veselili vjeronauku i stoga što smo znali da  Tom sam prigodom upoznala i vlč. Antuna
                                      ćemo prije ili poslije vjeronauka igrati nogo-  Štefana, koji je tada bio u bogosloviji u Zagre-
                                      met,  a  igrati  su  mogle  i  djevojke.    Posebno  bu, a u igrokazu je glumio svećenika koji je
                                      nas se dojmilo što je i velečasni Hoblaj volio  pružao podršku obitelji koja je patila.
                                      nogomet, te nam se odmah pridružio. Tako           U  vrijeme  kad  sam  pohađala  srednju
                                      smo ubrzo shvatili da razumije mlade i želi  školu,  uz  vjeronauk  za  mlade  koji  je  vodio
                                      nam biti blizak. Velečasni Hoblaj nas je tada  vlč.  Antun  Hoblaj,  na  inicijativu  Antuna
                                      izgledom  podsjećao  na  popularnoga  pjeva-  Štefana, tada bogoslova, u župi Prelog bila je
                                      ča Olivera Dragojevića, koji je mladima bio  organizirana i molitvena zajednica u koju je
                                      veliki uzor, pa nam se i zbog toga činio bli-  išlo mnogo mojih vršnjaka. Na molitvi smo
                                      zak. Ubrzo se među nama školarcima pročuo  se okupljali u župnom dvoru jednom na tje-
                                      glas – dobili smo novog, super kapelana! Još  dan, a više smo puta naš susret organizirali
                                      jedna vrlina novog kapelana nas je ugodno  kod drage nam prijateljice Ane Srpak u Do-
                                      iznenadila. Naime, vlč. Antun Hoblaj je ne-   njem Kraljevcu, jer se ona teško samostalno
                                      vjerojatno brzo upamtio imena, i to ne samo  kretala. Organizirali smo i brojne druge ak-
                                      naša, već i imena svih u našoj užoj i široj obi-  tivnosti na kojima smo sudjelovali – duhovne
                                      telji. Često bi nas pitao kako su nam roditelji,  obnove (u našoj ili drugim župama), hodoča-

            128
   123   124   125   126   127   128   129   130   131   132   133