Page 186 - Zupa_Prelog_monografija_2017

U službi Bogu i ljudima

u europskim zemljama u čijim su okvirima i brinuti se za crkvenu zajednicu i njezino po-
kršćanstvo i Crkva doživjeli jednu od najve- stojanje. Tako se crkva, zahvaljujući tomu,
ćih kriza u povijesti. Dovoljno je samo spo- uvijek iznova u doslovnom smislu riječi do-
menuti da se u njemu začela Francuska revo- tjeruje. U tom smislu postoji crkva kao trajno
lucija (1789.) kao drugo moderno »strujanje« mjesto za brigu ljudi i njihovu vjeru. Sve do
u kojem su Crkva i svećenici progonjeni, i danas pokazalo se da je ova naša preloška
»sekularizam« s negativnim predznakom. župna zajednica uvijek našla načina za brigu
Sva ta previranja urodila su i različitim dru- o svojoj crkvi kako bi se održavala i dotjeri-
gim »izmima« kao što je liberalizam – svjeto- vala.
nazorski, politički i gospodarski sustav s po-
četkom u 19. stoljeću, koji još i danas promiče Pogled okrenut iz prošlosti u budućnost
naglašenu anticrkvenost i antiklerikarizam. Svečanost posvete crkve o 250. obljet-
Tu su i fašizam i nacizam kao i komunizam nici nije samo pogled u prošlost. Danas smo
u kojemu su u 20. stoljeću tragovi Francuske svjedoci kako se prošlost i sadašnjost među-
revolucije poprimili radikalniji oblik totalita- sobno prožimaju. Zato današnja duhovna
rističkoga progona religije, vjere, Crkve i sve- priprema za svečanost triju obljetnica uzdiže
ćenstva, te koji je zarobljen mržnjom kao do naš pogled u budućnost i potiče nas da o njoj
sada nijedan »izam« u povijesti. zajednički razmišljamo uz pomoć usmjere-
Novosagrađena i posvećena preloška nog pitanja koje postavlja suvremeni svijet:
crkva, tijekom cijeloga spomenutog vreme- Kamo smjera naša budućnost? Pritom nam
plova različitih strujanja, svojim je velebnim spontano pada na um još jedno pitanje: Ima
zdanjem i tornjem kao naglašenom vertika- li sadašnje vrijeme sličnih i dodirnih točaka
lom trajno i simbolički ukazivala na stranpu- s vremenom kada je gradnja ove crkve prije
tice spomenutih »izama«, upućujući na isti- 250 godina dovršena i posvećena? Za zado-
nu da čovjek nije »mjerilo svih stvari« nego voljavajući odgovor, potrebne su svestranije
stvorenje, i zato ograničeno biće. Crkva je komparativne analize. Ali umjesto toga, za-
kao »Božja kuća« bila i ostala trajan znak da dovoljimo se odgovorom na zamjensko pita-
»mjerilo svih stvari« može biti samo Bog. nje: Je li se u ono vrijeme mislilo na Boga i
Nikad nije bilo idealnog vremena za molilo više negoli danas? Stječe se dojam da
gradnju crkve, jer se uvijek na ovaj ili onaj je danas čovjek sklon proglašavati se »mje-
način trebalo suprotstavljati »duhu vreme- rilom svih stvari« i da zato manje misli na
na«. Odlučiti se za gradnju crkve kao što su Boga, manje za njega pita i manje mu se moli,
to učinili naši preci, značilo je donijeti dale- i kao da ga više nema što pitati. Ima se dojam
kovidnu odluku da Prelog bude mjesto nje- kao da je, primjerice, nestala potreba molitve
Procesija udruga s
područja Grada Preloga zine gradnje, odnosno da bude župa koja će za dobru žetvu. Jer kada žetva podbaci, da-
u povodom 250. se okupljati u toj crkvenoj građevini; bilo je to nas – za razliku od starih vremena – može-
obljetnice župe Prelog izabrano mjesto za Boga i zajednicu. U tom mo žitarice kupiti negdje drugdje! Je li uzrok
(26. 6. 2011.) zajedništvu života ljudi također mogu za- takvog odnosa spram Boga u tomu da smo
prevladali brojne patnje i muke koje su opte-
rećivale ljude prošlih stoljeća?
I na kraju se postavlja pitanje: A za što
moliti kad smo danas suvremenom tehno-
logijom i njezinim novim genskim kombi-
nacijama sposobni na nov način upravljati
životom, mijenjati ga uvijek nekim novim
misaonim kombinacijama?! Zar nam u živo-
tu, uz neka manja odstupanja, ne ide sasvim
dobro? Život nam uspijeva i organizacijski.
Ima li nešto što nije izvedivo i što ne bi uspje-
lo? Ako je to sve tako lijepo izvedivo, ima li
još neko mjesto koje bi ostalo za Boga? I nije
li (konačno) nestalo mjesta za Boga i postalo
suvišno pitanje o njemu, kad je čovjek sâm
sebi dostatan? Zar se konačno čovjek ne
jedno hvaliti i slaviti Boga, zahvaljivati mu, može proglasit »mjerilom svih stvari«? Ako
upravljati mu molitve prošnje i oproštenja, bi to bila istina, onda čemu graditi, posveći-
slušati njegovu Riječ, utvrđivati se u vjeri i vati i njegovati posvećene crkve i slaviti nji-
slaviti sakramente. Upravo je čudesno da se hove obljetnice i obljetnice značajnih crkve-
tijekom mnogih stoljeća uvijek nađe makar nih ljudi iz prošlih vremena?
jedna manja skupina onih koju su spremni

186