Page 105 - Zupa_Prelog_monografija_2017

U službi Bogu i ljudima

3.
Tomislav Kos

Od ministranta do svećeništva

Nikad ne smijemo podcjenjivati moć ge- podsjeća na sve ono dobro koje smo primili
ste ili djela, koliko god oni bili mali ili mož- od Boga putem određenih osoba u svome
da rutinski. Jer samo jednom malom gestom životu. Hvala je riječ koja nas podsjeća da je
možemo nekome promijeniti cijeli život, na sve ovo što sada imamo, jednom davno bila
bolje ili na lošije. Bog nam daje, šalje ljude u samo naša mala želja ili san, a sada je stvar-
naše živote, da utječemo jedni na druge. A nost. Stoga iskreno izreći riječ hvala, iskreno
u tim utjecajima, u tim djelima i malim ge- osjećati zahvalnost za svu pruženu pomoć u
stama, moramo otkrivati Boga, tj. njegove životu, ispunjava mirom i daje nam hrabrost
planove koje on ima za svakoga od nas. Tek i snagu za nove vrijedne stvari u životu koje
kada u sasvim maloj rutinski iskazanoj gesti nas čekaju. Zahvalnost je i sreća, sreća zbog
koja nam je bila upućena u ranom djetinjstvu svega onog što jest trenutno u našim rukama,
otkrijemo Boga, tek tada možemo shvatiti pa makar to bio i samo kratak poziv, razgo-
pravu dubinu Božjih planova koje on ima, vor ili SMS prijatelja koji nam je velika po-
koje on piše, koje on crta samo za nas. drška.
Prije mnogo godina, kad još nisam ni Uvijek postoji nešto u našem svijetu na
krenuo u školu, jednoga je dana moju stari- čemu treba zahvaliti, a kada počnemo na-
ju sestru i mene naša mamica »spravila« na brajati shvatimo koliko smo zapravo bogati
večernicu, na svibanjske pobožnosti. Ušli dobrotom i darovima dobrih osoba koje nas
smo na mala vrata u crkvu, a u sakristiji su okružuju i pomažu kada nam je to najpotreb-
već bila odjevena u ministrantske haljine nije.
naša dva starija susjeda. Kada su me ugleda-
li, doslovce su me uvukli u sakristiju i odje-
nuli u ministrantsku haljinu. Iako su uzeli
najmanju, bila je dvostruko veća od mene.
Jednostavno sam se »vtopil v njoj«. I onda se
dogodila jedna mala, ali ustvari jako velika
gesta našega župnika preč. Antuna Hoblaja.
Naš velečasni, kako ga mi svi zovemo, ušao
je u sakristiju, okrenuo se prema nama mi-
nistrantima i, ugledavši me, uz onaj njegov
smiješak i radost na licu, izgovorio je: »O, i
Tomica je tu!« Te njegove riječi i taj njegov
osmijeh, ta radost njegova lica, utisnuli su se
u dubinu mojega srca tako jako da je sve li-
jepo što je on napravio meni – a bilo je vrlo
mnogo toga tijekom mojih godina ministrira-
nja i odrastanja, te kasnije bogoslovije i ovih
nekoliko godina svećeničkog života – posta-
jalo dio po dio velikog mozaika koji za mene Moramo biti neizmjerno zahvalni Bogu U župnoj crkvi u Prelogu,
ocrtava veličinu našega velikog župnika. što nam je darovao i u naš život poslao žu- sveti red đakonata primio
Kad priberem sve te trenutke u sjećanju, pnika Antuna. Moramo se iskreno radovati je Tomislav Kos i dvojica
mogu samo zaključiti da zaista postoji sasvim zbog toga velikog čovjeka kojeg imamo po- kolega iz Podravine,
mala riječ koju često znamo rutinski izgovo- kraj sebe, što postoji i što nam je omogućio Marko Rac i Igor Radašić
riti u raznim situacijama, malima i velikima, da spoznamo vrednote za koje uopće nismo (19. 4. 2009.)
koja ima neizmjernu snagu, a to je hvala! Za- znali, da spoznamo veličinu i dubinu Boga u
hvalnost se sastoji u tome što nas upravo ona sasvim maloj gesti.

105