Page 40 - Zupa_Prelog_monografija_2017
P. 40

U službi Bogu i ljudima

                                      od  kuge  je  umro  Ivan  Hunjadi  u  Zemunu  oslobodio je područje oko Jajca i 22. III. 1464.
                                      11.  VIII.  1456.  godine.  U  međuvremenu  godine  okrunio  se  u  Stolnom  Biogradu  za
                                      se  Ulrik  Celjski  zamjerio  Ladislavu,  sinu  hrvatsko-ugarskog kralja. Ivan Vitovec tada
                                      Ivana Hunjadija, koji je odlučio ubiti ga. To  se  pomirio  s  Matijom  Korvinom  zadržavši
                                      se  dogodilo  u  Beogradu  prigodom  posjeta  svoje  posjede,  ali  ne  i  Međimurje,  jer  je
                                      kralja  Ladislava.  Ladislav  Hunjadi  je  9.  Međimurje izravno potpalo pod vlast kralja
                                      XI.  1456.  godine  izazvao  sukob  s  Ulrikom  Matije Korvina. Budući da je Matija Korvin
                                      i  dao  ga  ubiti.  Tako  je  poginuo  posljednji  trebao novac za borbu protiv Turaka, prodao
                                      član  slavne  obitelji  grofova  Celjskih.  Mrtvo  je  Međimurje  1464.  godine  varaždinskom
                                      Ulrikovo  tijelo  bilo  je  dopremljeno  u  Celje,  biskupu Ivanu Vitezu i Fridriku Lambergu,
                                      gdje je bio pokopan u franjevačkoj crkvi uz  bivšem  kapetanu  grada  Čakovca.  Kralj  je
                                      dojmljiv  obred,  koji  je  zaključio  jedan  vitez  zatim našao vlastitog bankara Ivana Ernušta
                                      riječima:  »Danas  knezovi  Celjski  i  nikada  nazvanog Hampo, Židova iz Švedske, koji se je
                                      više!«, slomivši njihov plemićki grb kao znak  pokrstio i u Budimu stekao veliko bogatstvo. Kralj
                                      da je ta bogata obitelj – izumrla. Nakon smrti  ga je imenovao 1473. godine doživotnim banom
                                      supruga,  udovica  Katarina,  kćerka  Đurđa  Slavonije. No da bi mogao obnašati bansku
                                      Brankovića,  smatrala  se  nasljednicom  svih  službu u Hrvatskoj, morao je imati posjede
                                      (oko 70) imanja obitelji Celjskih.            u  Hrvatskoj.  Zbog  toga  mu  je  kralj  prodao
                                             Da bi spasila svoje posjede, Katarina  Čakovec  i  Štrigovu  u  Međimurju,  koje  su
                                      se  oslonila  na  Ivana  Vitovca,  kapetana  do tada imali u zalogu Ivan Vitez i Fridrik
                                      Celjskih,  koji  se  time  želio  okoristiti.  Mladi  Lamberg.
                                      kralj  Ladislav  »Posthumni«  umro  je  20.          Tako  je  Međimurje  došlo  u  posjed
                                      XI.  1457.  godine,  a  njegov  rođak,  njemački  obitelji  Ernušt  koja  od  tada  nosi  naslov
                                      car  Fridrik  III.  želio  je  zasjesti  na  hrvatsko-  »Čakovečki«  (de  Csaktorya).  Ban  Ivan  Ernušt
                                      ugarsko  prijestolje,  na  koje  je  postavljao  umro  je  1476.  godine,  a  naslijedila  su  ga
                                      zahtjev i erdeljski vojvoda Nikola Iločki, ali je  dvojica  sinova:  Ivan,  koji  je  naslijedio
                                      sve nadmudrio beogradski kapetan Mihajlo  očevinu, i Sigismund, koji je postao biskupom
                                      Siladi, koji je djelovao u ime svojega nećaka  u  Pečuhu.  Ivan  je  umro  1519.  godine,  a
                                      Matije Korvina, sina Ivana Hunjadija, koji je  naslijedio gaje sin Franjo koji je uz Međimurje
                                      24.  1.  1458  godine  bio  izabran  za  hrvatsko-  posjedovao  Koprivnicu,  Virje  i  Đurđevac  u
                                      ugarskog  kralja.  Na  kraju  burnih  političkih  Podravini.  Franjo  Ernušt  poginuo  je  u  bitci
                                      zbivanje  Katarina  Celjska  je  zadržala  devet  na  Mohačkom  polju  29.  VIII.  1526.  godine
                                      gradova u Hrvatskoj, a njemački car Fridrik  ostavivši  dvojicu  sinova,  Ivana  i  Gašpara.
                                      III.  temeljem  ugovora  s  Katarinom  od  10.  Gašpar  Ernušt  imao  je  za  suprugu  Anu,
                                      III.  1460.  godine  u  Beču,  u  zamjenu  za  kćer hrvatskog bana Petra Keglevića. Obitelj
                                      navedene  gradove  dobio  je  novac  i  grad  Ernuš  posjedovala  je  Međimurje  do  12.  III.
                                      Postojnu  u  Kranjskoj.  Ipak,  ugovor  nije  bio  1546  godine,  kada  ono  prelazi  u  vlasništvo
                                      proveden  pa  je  Katarina  Ivanu  Vitovcu  8.  Nikole  Šubića  Zrinskog  Sigetskog.  Iz
                                      V.  1461.  godine  prodala  gradove:  Zagreb,  razdoblja posjedovanja Međimurja od obitelji
                                      Koprivnicu,  Varaždin,  Čakovec,  Štrigovu,  Ernušt, posjedujemo popis župa Zagrebačke
                                      Đurđevac, Rakovec i Medvedgrad. Katarina  biskupije  1501.  godine  u  kojem  se  navodi
                                      Celjska je nakon toga živjela u Krškom, zatim  da Međimurje ima 14 župa, što znači da od
                                      u  Dubrovniku,  i  konačno  u  makedonskom  zadnjeg popisa župa 1334. godine Međimurje
                                      Ježevu  na  rijeci  Strumici,  gdje  je  živjela  ima tri župe više: Belica, Lopatinec (Sv. Juraj na
                                      njezina sestra Mara, udovica turskog sultana  Bregu)  i  Donji  Vidovec  (župa  Bistrica),  koja
                                      Murata, te gdje je i umrla.                   je kasnije (1789. i 1790.) bila podijeljena u župe
                                             Kralj  Matija  Korvin  (1458.  –  1490.)  Donji Vidovec, Donja Dubrava i Sv. Marija na
                                      nije  bio  zadovoljan  prodajom  Međimurja  Muri. U Prelogu (Prvlak) bio je župnik Martin.
                                      tuđincima, o čemu svjedoči pismo od 1462.  U popisu se spominje i župa (sancti Stephani
                                      godine  koje  je  uputio  braći  Lambergima,  in Brezt) u Brestu, odnosno u Podbrestu, koja
                                      upraviteljima Čakovca i Štrigove, tvrdeći da  je bila napuštena te nije imala ni župnika ni
                                      se  Katarina  Celjska  prema  njemu  ponijela  kapelana.
                                      nevjerno,  jer  je  svoja  imanja  bez  njegova      Od 1490. do 1516. godine u Hrvatskoj
                                      znanja prodala »tuđincima«.                   i  Mađarskoj  vlada  češki  kralj  Vladislav  II.,
                                             U  to  vrijeme  Turci  su  se  sve  više  ali  stvarni  je  vladar  bio  hrvatski  herceg
                                      približavali  Hrvatskoj  i  Europi.  Sultan  Ivan  Korvin,  nezakoniti  sin  kralja  Matije
                                      Muhamed  II.  osvojio  je  1453.  godine  Korvina.  Kao  branitelj  Hrvatske  od  Turaka
                                      Carigrad, a 1463. godine i Bosnu. Hrvatsko-   isticao  se  i  ban  Petar  Berislavić,  biskup
                                      ugarski  kralj  Matija  Korvin,  pomirivši  se  vespremski.  Slaboga  vladara  Vladislava  II.
                                      s  njemačkim  carem  Fridikom  III.  (1463.),  naslijedio  je  njegov  sin  Ljudevit  II.,  zadnji

            40
   35   36   37   38   39   40   41   42   43   44   45