Page 40 - Zupa_Prelog_monografija_2017
P. 40
U službi Bogu i ljudima
od kuge je umro Ivan Hunjadi u Zemunu oslobodio je područje oko Jajca i 22. III. 1464.
11. VIII. 1456. godine. U međuvremenu godine okrunio se u Stolnom Biogradu za
se Ulrik Celjski zamjerio Ladislavu, sinu hrvatsko-ugarskog kralja. Ivan Vitovec tada
Ivana Hunjadija, koji je odlučio ubiti ga. To se pomirio s Matijom Korvinom zadržavši
se dogodilo u Beogradu prigodom posjeta svoje posjede, ali ne i Međimurje, jer je
kralja Ladislava. Ladislav Hunjadi je 9. Međimurje izravno potpalo pod vlast kralja
XI. 1456. godine izazvao sukob s Ulrikom Matije Korvina. Budući da je Matija Korvin
i dao ga ubiti. Tako je poginuo posljednji trebao novac za borbu protiv Turaka, prodao
član slavne obitelji grofova Celjskih. Mrtvo je Međimurje 1464. godine varaždinskom
Ulrikovo tijelo bilo je dopremljeno u Celje, biskupu Ivanu Vitezu i Fridriku Lambergu,
gdje je bio pokopan u franjevačkoj crkvi uz bivšem kapetanu grada Čakovca. Kralj je
dojmljiv obred, koji je zaključio jedan vitez zatim našao vlastitog bankara Ivana Ernušta
riječima: »Danas knezovi Celjski i nikada nazvanog Hampo, Židova iz Švedske, koji se je
više!«, slomivši njihov plemićki grb kao znak pokrstio i u Budimu stekao veliko bogatstvo. Kralj
da je ta bogata obitelj – izumrla. Nakon smrti ga je imenovao 1473. godine doživotnim banom
supruga, udovica Katarina, kćerka Đurđa Slavonije. No da bi mogao obnašati bansku
Brankovića, smatrala se nasljednicom svih službu u Hrvatskoj, morao je imati posjede
(oko 70) imanja obitelji Celjskih. u Hrvatskoj. Zbog toga mu je kralj prodao
Da bi spasila svoje posjede, Katarina Čakovec i Štrigovu u Međimurju, koje su
se oslonila na Ivana Vitovca, kapetana do tada imali u zalogu Ivan Vitez i Fridrik
Celjskih, koji se time želio okoristiti. Mladi Lamberg.
kralj Ladislav »Posthumni« umro je 20. Tako je Međimurje došlo u posjed
XI. 1457. godine, a njegov rođak, njemački obitelji Ernušt koja od tada nosi naslov
car Fridrik III. želio je zasjesti na hrvatsko- »Čakovečki« (de Csaktorya). Ban Ivan Ernušt
ugarsko prijestolje, na koje je postavljao umro je 1476. godine, a naslijedila su ga
zahtjev i erdeljski vojvoda Nikola Iločki, ali je dvojica sinova: Ivan, koji je naslijedio
sve nadmudrio beogradski kapetan Mihajlo očevinu, i Sigismund, koji je postao biskupom
Siladi, koji je djelovao u ime svojega nećaka u Pečuhu. Ivan je umro 1519. godine, a
Matije Korvina, sina Ivana Hunjadija, koji je naslijedio gaje sin Franjo koji je uz Međimurje
24. 1. 1458 godine bio izabran za hrvatsko- posjedovao Koprivnicu, Virje i Đurđevac u
ugarskog kralja. Na kraju burnih političkih Podravini. Franjo Ernušt poginuo je u bitci
zbivanje Katarina Celjska je zadržala devet na Mohačkom polju 29. VIII. 1526. godine
gradova u Hrvatskoj, a njemački car Fridrik ostavivši dvojicu sinova, Ivana i Gašpara.
III. temeljem ugovora s Katarinom od 10. Gašpar Ernušt imao je za suprugu Anu,
III. 1460. godine u Beču, u zamjenu za kćer hrvatskog bana Petra Keglevića. Obitelj
navedene gradove dobio je novac i grad Ernuš posjedovala je Međimurje do 12. III.
Postojnu u Kranjskoj. Ipak, ugovor nije bio 1546 godine, kada ono prelazi u vlasništvo
proveden pa je Katarina Ivanu Vitovcu 8. Nikole Šubića Zrinskog Sigetskog. Iz
V. 1461. godine prodala gradove: Zagreb, razdoblja posjedovanja Međimurja od obitelji
Koprivnicu, Varaždin, Čakovec, Štrigovu, Ernušt, posjedujemo popis župa Zagrebačke
Đurđevac, Rakovec i Medvedgrad. Katarina biskupije 1501. godine u kojem se navodi
Celjska je nakon toga živjela u Krškom, zatim da Međimurje ima 14 župa, što znači da od
u Dubrovniku, i konačno u makedonskom zadnjeg popisa župa 1334. godine Međimurje
Ježevu na rijeci Strumici, gdje je živjela ima tri župe više: Belica, Lopatinec (Sv. Juraj na
njezina sestra Mara, udovica turskog sultana Bregu) i Donji Vidovec (župa Bistrica), koja
Murata, te gdje je i umrla. je kasnije (1789. i 1790.) bila podijeljena u župe
Kralj Matija Korvin (1458. – 1490.) Donji Vidovec, Donja Dubrava i Sv. Marija na
nije bio zadovoljan prodajom Međimurja Muri. U Prelogu (Prvlak) bio je župnik Martin.
tuđincima, o čemu svjedoči pismo od 1462. U popisu se spominje i župa (sancti Stephani
godine koje je uputio braći Lambergima, in Brezt) u Brestu, odnosno u Podbrestu, koja
upraviteljima Čakovca i Štrigove, tvrdeći da je bila napuštena te nije imala ni župnika ni
se Katarina Celjska prema njemu ponijela kapelana.
nevjerno, jer je svoja imanja bez njegova Od 1490. do 1516. godine u Hrvatskoj
znanja prodala »tuđincima«. i Mađarskoj vlada češki kralj Vladislav II.,
U to vrijeme Turci su se sve više ali stvarni je vladar bio hrvatski herceg
približavali Hrvatskoj i Europi. Sultan Ivan Korvin, nezakoniti sin kralja Matije
Muhamed II. osvojio je 1453. godine Korvina. Kao branitelj Hrvatske od Turaka
Carigrad, a 1463. godine i Bosnu. Hrvatsko- isticao se i ban Petar Berislavić, biskup
ugarski kralj Matija Korvin, pomirivši se vespremski. Slaboga vladara Vladislava II.
s njemačkim carem Fridikom III. (1463.), naslijedio je njegov sin Ljudevit II., zadnji
40