Page 37 - Zupa_Prelog_monografija_2017
P. 37

Povijesni i kulturološki okvir župne zajednice sv. Jakoba

            u Slavoniji porazio i zarobio Henrik Gising.  Ladislava.  Stjepan  Lacković  je  1351.  godine
            To  je  ohrabrilo  Karla  Martela,  kojega  su  postao  banom  »cijele  Slavonije,  Hrvatske
            podržavali knezovi Babonići i Frankopani te  i  Dalmacije«.  Međimurje  je  Lackovićima
            zagrebački biskup Ivan I. Andrija Mlečanin  pripadalo  do  1397.  godine.  Kralj  Ludovik
            se ipak održao na vlasti, jer je Karlo Martel  I. Veliki umro je 11. IX. 1382. godine. Imao
            umro  1295.  u  Napulju  od  kuge,  a  novi  je  je  dvije  kćeri,  Mariju  i  Jadvigu.  Marija  je
            zagrebački biskup Mihalj (1295. – 1303.) bio  bila  zaručena  za  markgrofa  Sigismunda
            pristaša  Andrije  Mlečanina.  Papa  Bonifacije  (Žigmunda),  brata  češkog  kralja  Večeslava
            VIII.  postao  je  staratelj  trojice  sinova  Karla  IV., a 1382. godine bila je okrunjena u Stolnom
            Martela. Najstarijeg Karla Roberta Papa je 24.  Biogradu za hrvatsko-ugarsku kraljicu. Ona
            I. 1297. proglasio hrvatsko-ugarskim kraljem.  je imala 12, a Sigismund 16 godina. Zbog toga
            Na nagovor Jurja Šubića i kneza Frankopana,  je umjesto malodobne Marije vladala njezina
            12-godišnji se Karlo Robert u kolovozu 1300.  majka Elizabeta, koju je podržavao slavonski
            godine iskrcao u Splitu, gdje je boravio dva  plemić Nikola Gorjanski.
            mjeseca kao gost knezova Šubića. Potom je,           U  Hrvatskoj  su  protiv  »ženske
            nakon  smrti  Andrije  Mlečanina,  14.  I.  1301.  vladavine«  ustali  Ivan  Paližna,  prior
            godine  u  Stolnom  Biogradu,  u  Mađarskoj,  ivanovaca,  i  Stjepan  Lacković,  kojima
            bio okrunjen za hrvatsko-ugarskog kralja.     su  se  pridružili  hrvatski  velikaši  Stjepan
                   Međutim, Mađari nisu htjeli prihvatiti  Frankopan,  Nikola  Zambov  i  Nikola  Seč.
            Karla  Roberta  za  svojega  kralja,  kao  što  su  Oni su za svojega vođu izabrali zagrebačkog
            učinili Hrvati, jer su držali da će se novi kralj  biskupa  Pavla  Horvata  (1379.  –  1386.),
            pomoću  Napuljskog  kraljevstva  odupirati  kojemu  su  pomagali  njegova  braća  Ivan  i
            Mlečanima  da  zavladaju  Jadranskom  i  Ladislav. Hrvatski velikaši su odlučili da ne
            hrvatskom  obalom.  Mađari  su  se  povezali  priznaju vlast Marije i Elizabete, te mladog
            s  Češkom  i  Poljskom.  Češki  i  poljski  kralj  Sigismunda.  Biskup  Pavao  je  1385.  godine
            Većeslav II. bio je praunuk kralja Bele IV. On  otputovao  u  Napulj,  gdje  je  vladao  sin
            je u Ugarsku poslao svojega sina Većeslava,  pokojnog Ljudevita, Karlo Drački, kojega je
            koji  je  uzeo  ime  Ladislav,  da  bi  ugodio  doveo u Senj, a onda i u Zagreb. U prosincu
            Mađarima.  U  Stolnom  Biogradu  bio  je  27.  1385.  godine  Karlo  Drački  je  s  velikom
            VIII.  1301.  okrunjen  krunom  sv.  Stjepana  vojskom  iz  Zagreba  krenuo  u  Budim.  U
            za  ugarskog  kralja.  Tako  su  Hrvatska  i  međuvremenu  se  kraljica  Marija  vjenčala
            Mađarska punih osam godina bile odijeljene  za  Sigismunda.  Na  sâm  Božić  1385.  godine
            imajući svaka svoga kralja.                   Karlo Drački bio je izabran, a 31. XII. 1385. i
                   Ladislav  se,  međutim,  1305.  godine  okrunjen za hrvatsko-ugarskog kralja.
            odrekao  ugarskog  prijestolja  prepustivši          Međutim, unatoč nazočnosti hrvatske
            prijestolje bavarskom vojvodi Otonu, koji se  vojske  u  Budimu,  kraljica  Marija  i  njezina
            1308. godine isto odrekao krune sv. Stjepana.  majka  Elizabeta  namamile  su  7.  II.  1386.
            Nakon toga je mađarsko plemstvo prihvatilo  godine kralja Karla Dračkog k sebi, gdje ga
            Karla  Roberta  za  kralja  Ugarske.  Vladao  je  je po zapovijedi Nikole Gorjanskoga mačem
            Hrvatskom i Mađarskom sve do smrti 1342.  smrtno ranio Blaž Forgač. Karlo Drački umro
            godine. Čini se daje za tih dinastičkih sukoba  je 24. II. 1386. godine, a Mađari su ponovno
            Međimurje  neko  vrijeme  upravno  potpalo  Mariju proglasili svojom kraljicom.
            pod  susjednu  Štajersku,  na  što  upućuju          U  Hrvatskoj  se  podigla  buna  protiv
            prezimena  nekih  međimurskih  plemića:  kraljice  Marije,  Elizabete  i  Sigismunda.
            Arnold  od  Štrigove,  Walter,  komendator  Kraljica  Marija  se  s  majkom  Elzabetom  i
            Reda njemačkih vitezova (Teutonci), Ulrih od  mađarskom  vojskom  uputila  u  Đakovo,
            Walsea, kapetan štajerski, koji je predao svoje  a  potom  prema  Gorjanu,  sjedištu  grofova
            posjede  u  Međimurju  hrvatsko-ugarskom  Gorjanskih. Na putu ih je dočekala hrvatska
            kralju Karlu Robertu. Iz tog razdoblja potječe  vojska s banom Ivanom Horvatom na čelu i
            prvi  popis  župa  Zagrebačke  biskupije  iz  potukla  ih.  U  borbi  je  poginuo  Blaž  Forgač
            1334. godine.                                 i  Nikola  Gorjanski.  Kraljica  je  s  majkom
                   Hrvatsko-ugarskog      kralja   Karla  bila zarobljena i odvedena u Novigrad kraj
            Roberta  naslijedio  je  1342.  godine  njegov  Zadra, a zarobljeni mađarski velikaši bili su
            sin Ljudevit I. kojega je podržavao erdeljski  zatočeni u Čakovcu i u Požegi.
            vojvoda  Stjepan  Lacković  (Apor).  Da  bi          U obranu supruge Marije i Elizabete
            mu  se  odužio,  kralj  mu  je  30.  X.  1350.  ustao  je  tada  Sigismund,  koji  je,  na  čelu
            godine »za sva vremena« darovao velik dio  velike  vojske,  u  siječnji  1387.  godine  došao
            Međimurja s gradovima Čakovec i Štrigova.  u  Koprivnicu.  Dok  se  u  Hrvatskoj  vodio
            Ta  se  darovnica  odnosila  i  na  njegove  krvavi rat, Mađari su izabrali za mađarskog
            sinove:  Dioniza,  Nikolu,  Mirka,  Stjepana  i  kralja mladog Sigismunda kojega su 31. III.
                                                                                                                              37
   32   33   34   35   36   37   38   39   40   41   42