Page 119 - Zupa_Prelog_monografija_2017
P. 119

U službi Bogu i ljudima










            11.
            Marijan Glavina



            Roditelj, stručni radnik, društveno zauzeta osoba i aktivan
            vjernik u župi





                 Kada sam u početku sedamdesetih godi-    najviše ljutio na tamo nekakvo Drnje za koje
            na prošloga stoljeća krenuo u osnovnu školu  niti točno nisam znao gdje je.
            i na vjeronauk, u župi nije bilo kapelana nego     I onda su nam rekli da dolazi novi kape-
            je bio samo župnik vlč. Alojzije Vojvoda. U  lan. Jedne nedjelje u župnoj crkvi u Prelogu
            živom  su  mi  sjećanju  trenutci  vjeronauka  župnik  ga  je  predstavio  i  rekao  da  se  zove
            koje nam je držao tadašnji župnik Vojvoda.  Antun Hoblaj. Svi smo ga škicali sa svih stra-
            U generaciji nas je bilo gotovo dvostruko više  na. Sjećam se da je bio vrlo vitak, izgledao je
            negoli  je  to  danas.  Vjeronaučna  je  dvorana  gotovo asketski, srednje duge valovite smeđe
            bila u prostoru današnjega pastoralnog cen-   kose, i velikim naočalama s debelim tamnim
            tra s dvadesetak dugačkih klupa u dva reda.  okvirom. Djelovao je ozbiljno, vrlo staloženo
            Kada smo došli na vjeronauk, dvorana je bila  i smireno. Mi djeca smo samo čekali da vi-
            puna. Ipak, kada je župnik držao vjeronauk,  dimo kakav će nam biti na vjeronauku. Obi-
            nije se ni muha čula. On nam je putem priča  čavali smo dolaziti na vjeronauk nešto ranije
            tumačio Sveto pismo na vrlo lijep način, tako  kako bismo igrali nogomet na asfaltu koji je
            da smo s užitkom dolazili iako smo mnogi  bio na prostoru sadašnjega trga između cr-
            morali dolaziti pješice ili biciklom iz Cirkov-  kve i vatrogasnog doma. I tako smo jednom
            ljana ili Otoka. A onda se ubrzo pročulo da  igrali nogomet prije vjeronauka, kada odjed-
            u župu dolazi kapelan. Nisam znao što je to  nom netko vikne: »Ide velečasni!« Mislili smo
            kapelan.                                      da ide po nas, ali nas je ugodno iznenadio jer
                 Jedne nedjelje na misi vidjeli smo mla-  nam se pridružio u nogometu. I to u velikom
            dog svećenika koji se zvao Drago Bosnar. On  stilu. Kako je samo bio brz, okretan, dribler,
            je preuzeo brigu o nama školarcima i držao  prepun nogometnih finti. Za desetogodišnja-
            nam vjeronauk. Ja sam uz to bio ministrant  ke koji su tada imali svoje nogometne idole,
            u  Cirkovljanu.  I  dok  su  nam  trenutci  s  žu-  to je bilo nevjerojatno. U našim malim glava-
            pnikom  Vojvodom bili  prekrasni,  ipak  smo  ma svećenici nisu imali pojma o nogometu,
            prema  njemu  osjećali  neku  vrstu  strahopo-  a onda smo shvatili da naš novi kapelan igra
            štovanja,  najvjerojatnije  zbog  njegove  dobi.  odlično i da zna sve klubove i igrače. Tada
            Način rada vlč. Bosnara bio je dosta drukčiji  nas je osvojio.
            i ubrzo nas je sve osvojio svojom jednostav-       Osim  nogometnih,  ubrzo  smo  shvatili
            nošću i pristupačnošću. Zbog njegove dobro-   da zna i puno drugih finti. Jednom nam je na
            te i srdačnosti svi su ga u župi zvali Dragec.  vjeronauku govorio o proroku Natanu. Ubr-
            Koliko je samo bilo veselja i šale dok smo s  zo se čuo žamor u zadnjim klupama gdje su
            njime išli u blagoslov kuća. A bilo nam je i  obično sjedili malo manje zainteresirani vje-
            jako simpatično kada je znao biciklom doći  roučenici. Netko je komentirao kako se Na-
            iz Preloga u Cirkovljan na misu. I taj nam se  tan jednako čita s lijeva na desno i obrnuto.
            naš Dragec u vrlo kratkom vremenu svima  Velečasni je to čuo i rekao tome vjeroučeniku
            uvukao pod kožu. A onda je odjednom doš-      neka dođe na ploču. Mi smo se uozbiljili jer
            la vijest da Dragec odlazi, da je premješten  smo mislili da će biti ispitivanja. No, veleča-
            u Drnje. Za mene je to bio šok. Prvo nisam  sni mu je rekao neka napiše: »Ana voli Mi-
            znao što je to kapelan, a onda sam shvatio da  lovana«, a nakon toga »Perica reže raci rep«,
            postoji nešto što se zove biskupov dekret. U  gdje se isto čita jednako s obje strane. To je za
            mojoj glavi desetogodišnjaka tada su se mi-   nas bilo otkriće, jer nikada nismo nešto takvo
            ješali osjećaji u kojima je prevladavala tuga  čuli. Velečasni Hoblaj je rado ulazio u raspra-
            s primjesama revolta. Nisam na nikoga kon-    ve na nama zanimljiv način, i bio je vrlo ši-
            kretno usmjerio svoju gnjev, možda sam se  rokog znanja. Nije bilo teme u kojoj ne bi bio

                                                                                                                             119
   114   115   116   117   118   119   120   121   122   123   124