Page 143 - Zupa_Prelog_monografija_2017

U službi Bogu i ljudima

se u njemu ustrajalo. Kaže da je sretna kada
pogleda iza sebe i vidi dobro obavljen posao.
Bogu na čast i slavu, a njima na spas.
Ja pak nikad ni čula nisam da bi vanjski
suradnici uređivali crkvu. Potrebna je svi-
jest o sakralnom prostoru, znanje o tome što
ide na oltar a što ne, koje cvijeće kada mo-
žemo i kamo staviti, te poznavanje liturgije,
što sumnjam da netko sa strane, koji je za to
plaćen, može dobro odraditi. Ja se uređenjem
i ukrašavanjem crkve bavim već 21 godinu.
Učila sam od starijih, gospođâ Marije Mlina-
rić, Marije Mihalec i Vere Vuković, te mnogih
drugih. One su dugi niz godina kitile crkvu i
mlađima prenosile znanje o boji misnica, boji Sveti mora im prosvijetliti dušu. Naravno da Marta Posavec,
cvijeća, bîti liturgije i mnogočemu drugome. bi bilo lijepo da se više mlađih uključi, ali za Ljubica Pintarić i
Preloška crkva jedna je od najljepših ba- sada njezine molbe nisu pale na plodne tlo. Marija Fleten, služavke
roknih crkava u našem kraju, s mnogo olta- Trenutačno ih čak ima dovoljno, desetak sv. Jakoba, marljivo
ra koje treba okititi i tematski uskladiti. To ženâ koje čiste i kite crkvu. Ne mogu svaki ukrašuju crkvu
je puno posla, nije lako sve posložiti. Ali se put sve doći, ali kada je potrebno za velike
svaki put iznova sve veselimo tomu i jedva blagdane, odazovu se sve i pridruže im se i
čekamo to raditi, pa nam nije teško. S ljubav- muškarci zbog zahtjevnih tehničkih i fizičkih
lju odabiremo i boju cvijeća i vrste i količinu – teških poslova.
da ne bude ni previše ni premalo, okićeno ali Suradnja s prečasnim župnikom Hobla-
nikako kičasto, nego da sve bude skladno. S jem dobra je. Često dođe vidjeti što rade, ali
dušom radimo i osjećamo kako i koliko kada uvijek im ostavlja otvorene ruke. Nikada ne
treba staviti. Čovjek je ponosan kada drugi prigovara i nema primjedaba na kićenje, je li
dan dođe na slavlje i vidi tu ljepotu. previše ili premalo cvijeća. No na sebi svoj-
O nasljednicima i mlađima koji će na- stven način zna dati do znanja ako nešto nije
staviti tu lijepu tradiciju navodim riječi ve- u redu.
lečasnoga Drage Bosnara, nekadašnjega pre- Takav način rada u zajednici dio je pa-
loškoga kapelana: »O tome će brinuti dragi storala. Bez naknade i plaće te vrijedne žene
Bog.« Do svoje četrdesete godine nisam ni daju svoje slobodno vrijeme. Vlastitim pri-
razmišljala o tome kako je crkva okićena niti mjerom pokazuju drugima kako se voli Cr-
sam to posebno doživljavala. Onda sam naj- kva i župna zajednica. Ne tuže se, ne boje se
ednom počela primjećivati cvijeće po vazama žrtve. Jednostavno dođu, naprave i otiđu.
i oltarima te razmišljati kako bih možda nešto Je li to prijepodne ili poslijepodne, je li im je
napravila. Jedne subote došla sam u crkvu i gotov ručak za obitelj ili ne, ako je potrebno Članice zajednice
pitala žene koje su je kitile bih li im se mogla dođu. Srce im kuca za to. Što su više zajedno, uresitelja crkve i
pridružiti, što su one s veseljem prihvatile. više im se sviđa. One su naše vrijedne žene, »cemeštri« pred
»Mislim da mladima mora doći želja da zajednica služavki sv. Jakova. okićenim glavnim
nam se pridruže«, kaže gospođa Marta. Duh oltarom

143