Page 111 - Zupa_Prelog_monografija_2017
P. 111

U službi Bogu i ljudima










            7.
            Josip Detoni


            »Biti s ljudima kad najviše trpe«





                 Za župnika Župe Prelog i dekana Donjo-   njegova svijeća«. Zbog neodgodivih obveza
            međimurskoga dekanata Antuna Hoblaja su-      toga  sam  dana  kasnio  u  dolasku  kući.  Kad
            višno bi bilo rabiti druge časne atribute, osim  sam  stigao,  bilo  je  rano  popodne.  Ugledao
            da je iskusan i dokazan svećenik. Ta njego-   sam više ljudi na okupu, rodbinu pokojnika
            va vrlina i vještina dovoljno je provjerena u  iz Zebanca, te svoju majku i sestru Macu za-
            iskusnom dušobrižništvu, revnom promica-      brinute zbog potreba u času smrti člana obi-
            nju i organiziranju vjerskih i šire društvenih  telji.
            događaja.                                            Stupio sam u sobu pokojnika i ugle-
                 Baci li se pogled unatrag na njegov život  dao ga već položena u lijes, odjevena u sve-
            i rad s obzirom na pokretanje inicijativa, da-  ćeničko  ruho  sa  časoslovom  u  sklopljenim
            vanje podrške i potpore na crkvenim, duhov-   dlanovima. Sve je bilo spremno za ispraćaj iz
            nim, gospodarskim, umjetničkim, kulturnim  kuće u župnu crkvu.  Pomislih u sebi: »Kako
            i sportskim aktivnostima, kako u župi u kojoj  brzo  je  sve  obavljeno!«  Odem  do  izlaznih
            kao župnik služi tako i u Gradu Prelogu te  stepenica i opazih na stup ograde naslonje-
            šire u Međimurju i Hrvatskoj, nije pretjerano  na vlč. Antuna Hoblaja, preloškog župnika.
            reći da zaslužuje epitet suvremenoga mece-    Povukao je snažno dim cigarete i ugasio je.
            ne. Iz osobnih zapažanja zaključio sam da je  U tome trenutku sjetih se gotovo zaboravlje-
            župnik Antun Hoblaj persona grata, što će reći  nih riječi koje nam je za života uputio preč.
            rado viđen čovjek među kolegama svećenici-    Mirko Kočila: »Kad ja hmerjem, prvo pozo-
            ma i u narodu. Rečene misli o njemu poznate  vite ‘Preločkoga’!« Sve sam shvatio: »Prelo-
            su više-manje javnosti, a i ja ih dijelim.    čki« je došao na vrijeme, bez mojega poziva,
                  Međutim, u prilogu mi se spontano na-
            meće misao o dimenziji njegove bogate i slo-
            jevite osobnosti koja, osim užim svećeničkim
            krugovima,  javnosti  možda  nije  dovoljno
            poznata.  Stoga,  iako  veoma  znakovita,  nije
            dovoljno naglašavana. Riječ je o župnikovoj
            brizi za starije svećenike, posebice o njegovoj
            skrbi za njihov odlazak s ovoga svijeta i za
            dostojanstven ispraćaj na »drugu obalu«.
                   Bit ću subjektivan, jer mi to dopušta
            način pisanja ovoga priloga koji donosi sjeća-
            nja na fragmente vlastitih doživljaja. U kući
            mojih roditelja u Svetom Jurju u Trnju svo-
            je  umirovljeničke  dane,  nakon  umirovljenja
            od  dugogodišnjega  tamošnjega  župničkog
            služenja,  provodio  je  preč.  gospodin  Mirko
            Kočila. To je Prelogu susjedna župa. Za cijelo  i predvodio postupke u svim pojedinostima      Koncert Muškog
            vrijeme njegova župnikovanja, moji roditelji  u trenutku kada se, zbog smrti drage osobe,      pjevačkog zbora
            Štef i Margareta vodili su kućanstvo na žu-   čovjek obično izgubi. »Preločki« župnik imao     Zagrebački liječnici
            pnom dvoru, »farofu«. Često sam sa svojom  je sve konce u rukama, slično kao kapetan na        pjevači u župnoj crkvi u
            sestrom  Macom,  višom  medicinskom  se-      brodu.                                           Prelogu, dirigent Mijo
            strom iz Varaždina, posjećivao njega i rodite-       Okolnim svećenicima starije dobi, te-     Bergovec (12. 12. 2004.)
            lje koji su ga pod stare dane njegovali. Bio je  meljem doživljenog iskustva, bila je poznata
            naviknut na nas dvoje kao na članove obitelji,  ta vrlina preloškoga župnika. To im je ulije-
            tim više što smo oboje medicinske struke. Na  valo  određenu  sigurnost.  Zato  su  pojedinci
            dan Velike srijede 1988. godine »dogorjela je  gajili  nadu  da  ako  umru  prije  njega,  da  će

                                                                                                                             111
   106   107   108   109   110   111   112   113   114   115   116