Page 111 - Zupa_Prelog_monografija_2017
P. 111
U službi Bogu i ljudima
7.
Josip Detoni
»Biti s ljudima kad najviše trpe«
Za župnika Župe Prelog i dekana Donjo- njegova svijeća«. Zbog neodgodivih obveza
međimurskoga dekanata Antuna Hoblaja su- toga sam dana kasnio u dolasku kući. Kad
višno bi bilo rabiti druge časne atribute, osim sam stigao, bilo je rano popodne. Ugledao
da je iskusan i dokazan svećenik. Ta njego- sam više ljudi na okupu, rodbinu pokojnika
va vrlina i vještina dovoljno je provjerena u iz Zebanca, te svoju majku i sestru Macu za-
iskusnom dušobrižništvu, revnom promica- brinute zbog potreba u času smrti člana obi-
nju i organiziranju vjerskih i šire društvenih telji.
događaja. Stupio sam u sobu pokojnika i ugle-
Baci li se pogled unatrag na njegov život dao ga već položena u lijes, odjevena u sve-
i rad s obzirom na pokretanje inicijativa, da- ćeničko ruho sa časoslovom u sklopljenim
vanje podrške i potpore na crkvenim, duhov- dlanovima. Sve je bilo spremno za ispraćaj iz
nim, gospodarskim, umjetničkim, kulturnim kuće u župnu crkvu. Pomislih u sebi: »Kako
i sportskim aktivnostima, kako u župi u kojoj brzo je sve obavljeno!« Odem do izlaznih
kao župnik služi tako i u Gradu Prelogu te stepenica i opazih na stup ograde naslonje-
šire u Međimurju i Hrvatskoj, nije pretjerano na vlč. Antuna Hoblaja, preloškog župnika.
reći da zaslužuje epitet suvremenoga mece- Povukao je snažno dim cigarete i ugasio je.
ne. Iz osobnih zapažanja zaključio sam da je U tome trenutku sjetih se gotovo zaboravlje-
župnik Antun Hoblaj persona grata, što će reći nih riječi koje nam je za života uputio preč.
rado viđen čovjek među kolegama svećenici- Mirko Kočila: »Kad ja hmerjem, prvo pozo-
ma i u narodu. Rečene misli o njemu poznate vite ‘Preločkoga’!« Sve sam shvatio: »Prelo-
su više-manje javnosti, a i ja ih dijelim. čki« je došao na vrijeme, bez mojega poziva,
Međutim, u prilogu mi se spontano na-
meće misao o dimenziji njegove bogate i slo-
jevite osobnosti koja, osim užim svećeničkim
krugovima, javnosti možda nije dovoljno
poznata. Stoga, iako veoma znakovita, nije
dovoljno naglašavana. Riječ je o župnikovoj
brizi za starije svećenike, posebice o njegovoj
skrbi za njihov odlazak s ovoga svijeta i za
dostojanstven ispraćaj na »drugu obalu«.
Bit ću subjektivan, jer mi to dopušta
način pisanja ovoga priloga koji donosi sjeća-
nja na fragmente vlastitih doživljaja. U kući
mojih roditelja u Svetom Jurju u Trnju svo-
je umirovljeničke dane, nakon umirovljenja
od dugogodišnjega tamošnjega župničkog
služenja, provodio je preč. gospodin Mirko
Kočila. To je Prelogu susjedna župa. Za cijelo i predvodio postupke u svim pojedinostima Koncert Muškog
vrijeme njegova župnikovanja, moji roditelji u trenutku kada se, zbog smrti drage osobe, pjevačkog zbora
Štef i Margareta vodili su kućanstvo na žu- čovjek obično izgubi. »Preločki« župnik imao Zagrebački liječnici
pnom dvoru, »farofu«. Često sam sa svojom je sve konce u rukama, slično kao kapetan na pjevači u župnoj crkvi u
sestrom Macom, višom medicinskom se- brodu. Prelogu, dirigent Mijo
strom iz Varaždina, posjećivao njega i rodite- Okolnim svećenicima starije dobi, te- Bergovec (12. 12. 2004.)
lje koji su ga pod stare dane njegovali. Bio je meljem doživljenog iskustva, bila je poznata
naviknut na nas dvoje kao na članove obitelji, ta vrlina preloškoga župnika. To im je ulije-
tim više što smo oboje medicinske struke. Na valo određenu sigurnost. Zato su pojedinci
dan Velike srijede 1988. godine »dogorjela je gajili nadu da ako umru prije njega, da će
111