Page 112 - Zupa_Prelog_monografija_2017

U službi Bogu i ljudima

Koncert Muškog pjevačkog zbora Zagrebački liječnici pjevači u župnoj crkvi u Prelogu, čestitka solistima (12. 12. 2004.)

i s njima tako postupiti. Postalo mi je jasno kratke šutnje iznenada je progovorio obra-
kako je njegova osjetljivost za smrt subraće u ćajući se preč. gospodinu Mirku Kočili. Po-
svećeništvu i briga za one koji iza njih ostaju, kazujući mu na posluženu večeru, rekao je
zapravo njegova velika vrlo prepoznatljiva u opuštenom tonu: »Dobro, gospodin, bote
karizma, koju valja pripisati daru Duha Sve- to pojeli, ili mi idemo dimo?!« Ta pošalica
toga. odjednom je u tmurno ozračje unijela zraku
Drugi je primjer isto osobne naravi. Dvi- sunca, i ozarila naša lica. Među okupljenima
je godine prije smrti preč. Mirka Kočile, u je prostrujala toplina. Toga se trenutka još
Varaždinskoj bolnici umro mi je otac Štef. Na uvijek živo sjećam, kao da se jučer dogodio.
dan smrti žurio sam u roditeljsku kuću u Sve- Kao da je u tome trenutku znao što treba reći
tom Jurju u Trnju da mama ne bude sama, a i da bi održao pozitivno ozračje, iako su nam
zbog preč. Mirka koji je tada već bio teško bo- svima klecale noge.
lestan, tim više što je on na vijest o smrti mo- Ne mogu zaboraviti da je Antun Hoblaj
jega oca bio jako shrvan. Po dolasku, u kući bio i na posljednjem ispraćaju moje majke.
sam zatekao preč. Blaža Horvata, svetođur- Došao je bez posebnoga poziva. Neki se lju-
skog župnika, i njegova susjeda preloškoga di, a takvima pripada on, rode s osjećajima za
župnika Antuna. Svratio je u obiteljsku kuću patnje drugih. U tom smislu sjećam se njego-
u trenutku smrti mojega oca jer je – uvjeren vih riječi na posljednjem ispraćaju oca naše-
sam – znao da mora biti pri ruci onima koji su ga velikoga glazbenika Anđelka Igreca: »Ako
potrebni utjehe. I u toj me je situaciji preduhi- mi svećenici nismo zajedno s ljudima kada
trio. Uspostavili smo konvencionalan razgo- najviše trpe, nismo ispunili svoju misiju!«
vor kako bismo sakrili tugu i nelagodu, jer su U toj intonaciji nastavio je voditi sprovodne
to trenutci kada nestaju riječi. Da prevladam obrede vlč. Toni Štefan. Kako da si čovjek ne
nelagodu, pokušao sam dati kratki briefing o poželi da ga ljudi takvih osobnosti isprate na
očevoj bolesti, dok je na stolu bila postavlje- drugu obalu?!
na skromna večera. Atmosfera je bila teška, i Ovo je svjedočenje mojih sjećanja koja
nije se imalo što reći. u meni uvijek žive jer su nezaboravna. Ispri-
Ali reakcija svećenika Antuna Hoblaja čana su jednostavno, tako da nikada ne budu
u tim trenutcima sve nas je ohrabrila. Nakon zaboravljena.

112