Page 150 - Zupa_Prelog_monografija_2017
P. 150

U službi Bogu i ljudima

                                      sterij,  u  sjemenište  u  Travnik.  Ondje  ostaje  vlakom 3. studenoga 1926.  U pismu svome
                                                                                                               7
                                      tri godine kao odgojitelj pitomaca i profesor.  provincijalu  piše:  »Hamirpur  je  oveće  selo,
                                      U  gimnaziji  đacima  predaje  vjeronauk,  hr-  smješteno  usred  milovidnih  brežuljaka,  a
                                      vatski, francuski i njemački jezik, te povijest,  samo dva sata daleko od željezničke pruge,
                                      fiziku,  matematiku,  zemljopis,  kaligrafiju  i  što veže Kalkutu s Bombayem. (...) Sada mi
                                      stenografiju.                                 je prva briga, da što prije naučim jezik sadri
                                                                                    ili sadani, kako ga neki zovu. Spada u fami-
                                                                                    liju hindu jezika (...) Kad jednom to naučim,
                                                                                    valjda ću se ponovo prihvatiti jezika koji se
                                                                                    upotrebljava u školama i služi kao književni
                                                                                    jezik. (...) Našao sam i dobroga učitelja. Ime
                                                                                    mu je Tomo. Zna pomalo engleski pa se mo-
                                                                                    žemo sporazumjeti.«
                                                                                         U  Hamirpuru  otac  Mesarić  djeluje  kao
                                                                                    misionar do kraja prosinca 1929. godine. Na-
                                                                                    kon toga odlazi u misiju Moropai , gdje uči
                                                                                                                      8
                                                                                    bengalski. U pismu od srijede 1. siječnja 1930.
                                                                                    piše:  »Što  se  mene  tiče  ne  marim  za  trud  i
                                                                                    muku koja me čeka i spreman sam da drago-
                                                                                    voljno pođem kamo me god poslali.« U Bo-
                                                                                    šontiju  je 1930. osnovao misiju.
                                                                                           9
                                                                                         U  njoj  je  sagradio  zgradu  misijske  po-
                                                                                    staje,  sagradio  sirotište,  internat  i  školu  za
                   Pavao Mesarić,                                                   djevojke, osnivao i gradio škole i kapelice u
             »Priločanec«, isusovac                                                 mnogim selima. U utorak nakon Duhova, 22.
                  i prvi misionar u                                                 svibnja 1934. godine k njemu će doći i redov-
                 Bengaliji u Indiji                                                 nice Kćeri Svetoga križa iz Belgije , pa će o.
                                                                                                                      10
                                                                                    Mesarić  i  za  njih  sagraditi  samostan.  On  je
                                                                                    stanovao u maloj kolibi od blata pokrivenoj
                                           Od jeseni 1921. poslan je na četverogo-  slamom, u uvjetima krajnje oskudice, okru-
                                      dišnji studij teologije u Enghien (Edinger) , u  žen, kako piše, »rojevima komaraca, štakori-
                                                                               4
                                      Belgiju. Za svećenika je zaređen u Enghienu  ma i zmijama otrovnicama«. Živio je u kraj-
                                      1925.  godine.  Kao  mladomisnik  posjetio  je  njem siromaštvu do te mjere da je čak morao
                                      rodni Prelog, prije odlaska u misije.         prodavati crkveno ruho kako bi imao što za
                                           U  ponedjeljak  23.  studenog  1925.  otac  jesti. Za narod je osnovao banku riže i imao
                                      Pavao krenuo je vlakom prema Marseillesu,  ključnu ulogu u ublažavanju gladi koja je za-
                                      te potom parobrodom, preko Sueskog kana-      hvatila njegovo misijsko područje.
                                      la,  u  njegovu  voljenu  Indiju .  Tamo  se  pri-  U četiri godine koliko je prošlo od njego-
                                                                   5
                                      družio isusovačkim misionarima iz Belgije. S  va dolaska u Bošonti, otac Mesarić se u srp-
                                      njim je krenuo i isusovac Antun Vizjak, koji  nju 1934. godine mogao pohvaliti da njegova
                                      tada još nije bio svećenik. Dan prije polaska  misijska postaja, u dvadesetak sela, ima već
                                      oprostili su se od vjernika u bazilici Srca Isu-  1099 krštenih vjernika i 305 katekumena. Mi-
                                      sova u Zagrebu.                               siju Bošonti, koju je sam osnovao, podigao je
                                           Nakon  dolaska  u  Indiju,  poslan  je  kao  na neviđenu razinu u vremenima teških kri-
                                      misionar u Hamirpuru koji se nalazi u kralje-  za. Njega će u misiji naslijediti o. Josip Vizjak,
                                      vini Gangpur , kamo je iz Ranchia otputovao  a kasnije (1946.) o. Ante Gabrić. 11
                                                    6
                                      4    Enghien (nizozemski Edingen, valonski Inguî i flamanski Enge) grad je u Belgiji u regiji Valoniji. Valonija ili
                                          Valonska regija je južna, frankofonska regija Belgije čiji je glavni grad Namur.
                                      5    U Indiju je vjerojatno došao početkom 1926. godine.
                                      6    Država Gangpur jedna je od kneževskih država Indije tijekom razdoblja britanskoga kolonijalizma.
                                      7    Prošlo je godinu dana od njegova dolaska u Indiju.
                                      8    U Moropai će od 1963. do 1971. godine djelovati i otac Ante Gabrić.
                                      9    Pokrajina Bengalija, Zapadna Indija.
                                      10    Kćeri Svetoga križa redovnička je zajednica papinskoga prava. Osnovana je 1833. godine u Liègeu u Belgiji.
                                          Zajednica se bavi uglavnom apostolatom ženskog obrazovanja u Belgiji, Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Italiji,
                                          Brazilu, Indiji i Pakistanu. Jedna od njihovih članica bila je hrvatska misionarka sestra Silvana Mužić.
                                      11    O. Ante Gabrić, danas sluga Božji, dolazi u Indiju 1938. godine U Hazaribaghu i Bošontiju uči jezik i običaje
                                          Bengalaca. Teologiju završava u mjestu Kurseongu, na obroncima Himalaje, gdje je i zaređen za svećenika
                                          21. studenoga 1943. godine. Sljedeće tri godine provest će u Moropaiu i Ranchiju, da bi konačno 1946. godine
                                          došao u Bošonti gdje će biti punih šesnaest godina (1946. – 1962.). O. Gabrić je u nekoliko navrata posjetio
                                          Prelog jer je ondje postojala velika misijska zajednica s kojom se redovito dopisivao. U Prelog je zasigurno
            150
   145   146   147   148   149   150   151   152   153   154   155