Page 155 - Zupa_Prelog_monografija_2017
P. 155

Župna zajednica u retrospektivi i perspektivi



            Nekoliko biografskih podataka

                 Rođen sam 10. ožujka 1960. u Prelogu,
            od oca Franje i majke Ane, rođene Sakal, kao
            prvo od sedmero djece. Rođen sam u kvar-
            tu kojeg od milja zovu Vučonovec ili Teksas.
            Iz imena kvarta može se predočiti u kakvom
            sam  okruženju  odrastao  i  kakvo  mi  je  bilo
            djetinjstvo. Sve je bilo posebno, baš kao i onaj
            divlji američki Teksas.
                 Osnovnu  školu  završio  sam  u  rodnom
            mjestu 1975. Te iste godine upisao sam se u
            Međubiskupijsku  srednju  školu  za  sprema-
            nje  svećenika  u  Zagrebu,  gdje  sam  položio
            ispit zrelosti 1979. godine. Te iste godine upi-
            sujem se na Katolički bogoslovni fakultet u  propovjednik sam trodnevnica na različitim         Proslava 30. obljetnice
            Zagrebu koji sam završio 1986. godine, s time  crkvenim slavljima diljem domovine i svije-      svećeništva Antuna
            da sam jednu godinu bio na odsluženju voj-    ta. Uz to sam angažiran i kao duhovni vođa i      Štefana na župni blagdan
            nog roka u JNA. Te 1986. godine zagrebački  ispovjednik redovnica i bogoslova, a od 2007.       u Prelogu (25. 7. 2016.)
            nadbiskup, kardinal Franjo Kuharić, zaredio  godine  na  Hrvatskom  Katoličkom  Radiju
            me je za svećenika.                           svake  nedjelje  vodim  autorsku  emisiju  Bog
                 Na moju zamolbu da idem u misije, on  mojih detalja. Izdavačka kuća Teovizija izdala
            me s radošću pušta, te sam te iste, 1986. go-  mi je dvije knjige: Bog mojih detalja (2010.) i
            dine otišao u misije u Afriku, u državu Be-   On treba da raste (2011.)
            nin,  gdje  sam  ostao  18  godina.  U  misijama
            sam prvo bio kapelan, godinu i sedam mje-     Život nisu samo datumi
            seci u župi Sacré-Cœur u gradu Porto-Novo,
            nakon toga sam pet mjeseci bio privremeni          Sjećam se jedne crtice iz djetinjstva. Bio
            upravitelj župe Notre-Dame de l‘Atlantique  je lipanj 1966. godine. Vratio sam se iz ško-
            u mjestu Djérègbé, a potom sam od 1. listo-   le. Završio sam prvi razred. Nikog nije bilo
            pada 1988. godine imenovan župnikom župe  doma pa sam otrčao na polje koje je bilo bli-
            Sainte  Famille  u  mjestu  Adjarra,  gdje  sam  zu,  »za  šancom«,  gdje  su  moji  roditelji  želi
            ostao punih 16 godina. Iz misija sam se 2004.  pšenicu. Zapitali su me: »I? Kaj je?« A ja od-
            godine  vratio  u  Varaždin,  moju  rodnu  bi-  mah: »Opal sam. Eto kaj je bilo, opal sam prvi
            skupiju, gdje me blagopokojni biskup Marko  razred.« Nije mi se išlo u školu i zabadava
            Culej  imenovao  biskupijskim  povjerenikom  se moja mama trudila satima sjediti uz mene,
            za  pastoral  duhovnih  zvanja  i  voditeljem
            misijskog ureda. Tu sam službu obavljao do
            27. kolovoza 2007. kada me nadbiskup zagre-
            bački, kardinal Josip Bozanić, imenovao du-
            hovnikom  u  Međubiskupijskom  sjemeništu
            u Zagrebu.
                 Od 15. siječnja 2011. imenovan sam od
            Kongregacije  za  evangelizaciju  naroda  iz
            Rima  za  nacionalnog  ravnatelja  Papinskih
            misijskih  djela  u  Republici  Hrvatskoj,  na
            mandat od pet godina. Od tada sa svojim su-
            radnicima animiram misijski pastoral u Crkvi
            u Hrvatskoj, redovito sudjelujem na raznim
            svjetskim i regionalnim radnim sastancima i
            skupštinama, i skrbim se za hrvatske misio-   jednostavno nije išlo. Bio sam dijete i nije mi   mons. Marko Culej, preč.
            nare i misionarke, pomažući im u njihovom  bilo do škole. Iz današnje perspektive, taj iz-      Antun Hoblaj, vlč. Josip
            poslanju. Dok vam ovo pišem (2017.), nacio-   gubljeni prvi razred u djetinjstvu ništa mi ne    Ružman, vlč. Antun
            nalni sam ravnatelj Papinskih misijskih djela  znači, jer me u ničem nije zaustavio. Bio je i   Štefan i vlč. Antun
            u Republici Hrvatskoj u drugom mandatu.       ostao dio mojega djetinjstva, djetinjstva sve-    Hoblaj ml. u učionici
                 Već od Afrike, a posebno od povratka u  ga i svačega, mojega i najljepšega. A pšenica      Katoličke osnovne škole u
                                                                                                            Adjarri 1998. godine
            rodnu biskupiju, voditelj sam duhovnih vjež-  koja je čula za moj prvi poraz, vjerojatno se
            bi  za  svećenike,  redovnice  i  sjemeništarce,  samo  vragoljasto  nasmiješila.  Barem  je  njoj
            te za mlade i razne druge skupine vjernika,  sve bilo jasno.
                                                                                                                             155
   150   151   152   153   154   155   156   157   158   159   160