Page 154 - Zupa_Prelog_monografija_2017
P. 154
U službi Bogu i ljudima
sobu gdje se sušila odjeća i peglu. Sagrađe- dila, od njega preminula u utorak 29. lipnja
na je i blagovaonica s podjelom prostora za 1999. godine. Sahranjena je u Limi, na groblju
skupine po 10 djevojčica. Puno djece, a hrane Buen Retiro. 28
nedovoljno. Ali je to nije smelo ni u jednom Nakon 49 godina misijskoga života u Či-
26
trenutku. Vjerovala je u Božju providnost i leu i Peruu služeći siromahe, završila je svoj
Bog je nikada nije razočarao. životni put velika kći preloške župe, iz Oto-
Vodila je računa o zdravlju djevojčica i ka, misleći na svoju dragu obitelj koju je po-
njihovom ak Vjerovala je u Boga, a On joj nije sebno voljela, na svoje malo Međimurje i na
ostao dužan. 27 svoju domovinu Hrvatsku, i zauvijek ostala
Spavala je samo četiri sata na dan jer je svima nama veliki primjer žene, redovnice i
za svaku, pa i najmanju donaciju, odgovarala misionarke.
pismom zahvale. Posla je bilo preko glave, a Vodila je bogatu prepisku i sigurno su
snage sve manje, srce je postalo preslabo, pa sačuvana mnoga njezina pisma. Ima još ži-
su joj liječnici besplatno ugradili stentove. Go- vih iz njezine najbliže rodbine koji su s njom
dine 1999. trebala si je popraviti zube i tražili bili u kontaktu i mnoge od njezinih susestara
su od nje da to obavi privatno, uz plaćanje, koje ju se živo sjećaju. Dok su još tu, bilo bi
dobro čuti ih. Moram reći da za svaki datum
i za svaku godinu nisam posve siguran. Vri-
jeme i okolnosti nisu mi omogućavali da sve
istražim, ali ono u što sam siguran, o majci
Marti bi se, baš kao i u slučaju oca Mesari-
ća, mogle napisati knjige i knjige. Ali kako to
obično rade sveti, izabrala je ostati ponizna
i skrovita. Ovo malo što sam pronašao i za-
bilježio, prvi je pokušaj da se je ne zaboravi.
Nadam se da će joj se Otok i Prelog odužiti.
3. Antun Štefan, svećenik Varaždinske
biskupije, misionar u Beninu
Shvatit ćete da mi je teško pisati o sa-
s. Marija Marta no ona, pazeći na siromaštvo, odlučuje to mom sebi. Informacije o meni lako se mogu
Gorupić ipak napraviti u državnoj ambulanti, iako su naći, ne zato što sam važniji od prvih dvoje
je upozoravali na loše higijenske uvjete. Za- misionara, već jednostavno zato što su mediji
razila se hepatitisom i, bez obzira na silan u moje vrijeme bili dostupniji. Pisat ću u pr-
trud liječnika u Mornaričkom medicinskom vom licu, i ispričati u fragmentima pojedine
centru u Limi u kojem je i sama godinama ra- trenutke koje svaki misionar nosi u duši.
26 Jednoga dana došla joj je sestra Jacinta i rekla joj da za idući dan neće biti ništa za ručak za djevojčice. Majka
Marta ništa nije rekla, nego je otišla pred svetohranište. Molila je Božju providnost. Sljedećega dana stigao
je velik kamion s golemom količinom hrane: rižom, grahom, gulašom, desertima. Sve je bilo spremno za
posluživanje. Svi su ostali u čudu i pitali od kuda to dolazi. Ljudi koji su dovezli hranu odgovorili su da su
radnici napravili veliki štrajk, pa su ručak odlučili dati Domu.
27 Ispričala je jednom kako je u dom jedna majka dovela tri svoje djevojčice koje je napustio otac, a bila je bolesna
i siromašna. Majka Marta ih je prihvatila bez razmišljanja. Nakon nekog vremena majka djevojčica ponovno je
došla sva uzrujana, moleći za pomoć za najmlađu djevojčicu koja još nije bila školskog uzrasta, jer se osjećala vrlo
loše i došla je moliti da, ako se njoj nešto dogodi, njezina najmlađa djevojčica bude skupa sa svojim sestrama. I
opet ju je majka Marta primila s puno ljubavi, dala joj pomoć u namirnicama i drugim stvarima, te se ona puno
mirnija vratila kući. Nakon dva ili tri dana, navečer je došla njezina najstarija kći koja je živjela s majkom, sva
plačući i govoreći da im je majka umrla. Kao i uvijek, majka Marta dala je odobrenje njezinim kćerima da odu
kući na pogreb, pronašla je nešto novca i dala ga najstarijoj kćeri kako bi mogla pokriti troškove sahrane. I baš
kada su ispraćali djevojčice i njihovu najstariju sestru, ušao je u dvorište vrlo elegantan automobil i iz njega je
izišla nepoznata gospođa te uručila majci omotnicu. Pozdravila se i otišla, brzo kako je i došla. Sve su ostale
iznenađene. Kad je majka Marta otvorila omotnicu, unutra je pronašla isti iznos novca koji je netom prije dala
djevojčicama za pogreb njihove majke. Zahvalile su Bogu na tom novom dokazu ljubavi, a sutradan je skupina
sestara sa starijim djevojčicama iz Doma otišla na pogreb.
28 Za informacije o sestri Marti Gorupić zahvaljujem sestri Alejandrini iz Družbe Kćeri Milosrđa TSR sv. Franje,
njezinoj nećakinji gospođi Ljiljani Petrak-Gaberščik iz Zagreba, njezinoj nećakinji gospođi Veri Mikec iz
Preloga i gospodinu Marijanu Glavini iz Preloga. O njoj sigurno mnogo znaju hrvatski misionari u Peruu koje
sam spomenuo u prilogu, a posebno mons. Drago Balvanović, svećenik Banjalučke biskupije, koji tamo djeluje
od 5. rujna 1987. godine.
154