Page 154 - Zupa_Prelog_monografija_2017
P. 154

U službi Bogu i ljudima

                                      sobu gdje se sušila odjeća i peglu. Sagrađe-  dila, od njega preminula u utorak 29. lipnja
                                      na je i blagovaonica s podjelom prostora za  1999. godine. Sahranjena je u Limi, na groblju
                                      skupine po 10 djevojčica. Puno djece, a hrane  Buen Retiro. 28
                                      nedovoljno.  Ali je to nije smelo ni u jednom      Nakon 49 godina misijskoga života u Či-
                                                  26
                                      trenutku.  Vjerovala  je  u  Božju  providnost  i  leu i Peruu služeći siromahe, završila je svoj
                                      Bog je nikada nije razočarao.                 životni put velika kći preloške župe, iz Oto-
                                           Vodila je računa o zdravlju djevojčica i  ka, misleći na svoju dragu obitelj koju je po-
                                      njihovom ak Vjerovala je u Boga, a On joj nije  sebno voljela, na svoje malo Međimurje i na
                                      ostao dužan. 27                               svoju domovinu Hrvatsku, i zauvijek ostala
                                           Spavala je samo četiri sata na dan jer je  svima nama veliki primjer žene, redovnice i
                                      za svaku, pa i najmanju donaciju, odgovarala  misionarke.
                                      pismom zahvale. Posla je bilo preko glave, a       Vodila je bogatu prepisku i sigurno su
                                      snage sve manje, srce je postalo preslabo, pa  sačuvana  mnoga  njezina  pisma.  Ima  još  ži-
                                      su joj liječnici besplatno ugradili stentove. Go-  vih iz njezine najbliže rodbine koji su s njom
                                      dine 1999. trebala si je popraviti zube i tražili  bili u kontaktu i mnoge od njezinih susestara
                                      su od nje da to obavi privatno, uz plaćanje,  koje ju se živo sjećaju. Dok su još tu, bilo bi
                                                                                    dobro čuti ih. Moram reći da za svaki datum
                                                                                    i za svaku godinu nisam posve siguran. Vri-
                                                                                    jeme i okolnosti nisu mi omogućavali da sve
                                                                                    istražim, ali ono u što sam siguran, o majci
                                                                                    Marti bi se, baš kao i u slučaju oca Mesari-
                                                                                    ća, mogle napisati knjige i knjige. Ali kako to
                                                                                    obično rade sveti, izabrala je ostati ponizna
                                                                                    i skrovita. Ovo malo što sam pronašao i za-
                                                                                    bilježio, prvi je pokušaj da se je ne zaboravi.
                                                                                    Nadam se da će joj se Otok i Prelog odužiti.



                                                                                    3. Antun Štefan, svećenik Varaždinske
                                                                                    biskupije, misionar u Beninu

                                                                                         Shvatit  ćete  da  mi  je  teško  pisati  o  sa-
                s. Marija Marta       no  ona,  pazeći  na  siromaštvo,  odlučuje  to  mom sebi. Informacije o meni lako se mogu
                      Gorupić         ipak napraviti u državnoj ambulanti, iako su  naći, ne zato što sam važniji od prvih dvoje
                                      je upozoravali na loše higijenske uvjete. Za-  misionara, već jednostavno zato što su mediji
                                      razila  se  hepatitisom  i,  bez  obzira  na  silan  u moje vrijeme bili dostupniji. Pisat ću u pr-
                                      trud liječnika u Mornaričkom  medicinskom  vom licu, i ispričati u fragmentima pojedine
                                      centru u Limi u kojem je i sama godinama ra-  trenutke koje svaki misionar nosi u duši.

                                      26   Jednoga dana došla joj je sestra Jacinta i rekla joj da za idući dan neće biti ništa za ručak za djevojčice. Majka
                                         Marta ništa nije rekla, nego je otišla pred svetohranište. Molila je Božju providnost. Sljedećega dana stigao
                                         je  velik  kamion  s  golemom  količinom  hrane:  rižom,  grahom,  gulašom,  desertima.  Sve  je  bilo  spremno  za
                                         posluživanje. Svi su ostali u čudu i pitali od kuda to dolazi. Ljudi koji su dovezli hranu odgovorili su da su
                                         radnici napravili veliki štrajk, pa su ručak odlučili dati Domu.
                                      27   Ispričala je jednom kako je u dom jedna majka dovela tri svoje djevojčice koje je napustio otac, a bila je bolesna
                                         i siromašna. Majka Marta ih je prihvatila bez razmišljanja. Nakon nekog vremena majka djevojčica ponovno je
                                         došla sva uzrujana, moleći za pomoć za najmlađu djevojčicu koja još nije bila školskog uzrasta, jer se osjećala vrlo
                                         loše i došla je moliti da, ako se njoj nešto dogodi, njezina najmlađa djevojčica bude skupa sa svojim sestrama. I
                                         opet ju je majka Marta primila s puno ljubavi, dala joj pomoć u namirnicama i drugim stvarima, te se ona puno
                                         mirnija vratila kući. Nakon dva ili tri dana, navečer je došla njezina najstarija kći koja je živjela s majkom, sva
                                         plačući i govoreći da im je majka umrla. Kao i uvijek, majka Marta dala je odobrenje njezinim kćerima da odu
                                         kući na pogreb, pronašla je nešto novca i dala ga najstarijoj kćeri kako bi mogla pokriti troškove sahrane. I baš
                                         kada su ispraćali djevojčice i njihovu najstariju sestru, ušao je u dvorište vrlo elegantan automobil i iz njega je
                                         izišla nepoznata gospođa te uručila majci omotnicu. Pozdravila se i otišla, brzo kako je i došla. Sve su ostale
                                         iznenađene. Kad je majka Marta otvorila omotnicu, unutra je pronašla isti iznos novca koji je netom prije dala
                                         djevojčicama za pogreb njihove majke. Zahvalile su Bogu na tom novom dokazu ljubavi, a sutradan je skupina
                                         sestara sa starijim djevojčicama iz Doma otišla na pogreb.
                                      28   Za informacije o sestri Marti Gorupić zahvaljujem sestri Alejandrini iz Družbe Kćeri Milosrđa TSR sv. Franje,
                                         njezinoj  nećakinji  gospođi  Ljiljani  Petrak-Gaberščik  iz  Zagreba,  njezinoj  nećakinji  gospođi  Veri  Mikec  iz
                                         Preloga i gospodinu Marijanu Glavini iz Preloga. O njoj sigurno mnogo znaju hrvatski misionari u Peruu koje
                                         sam spomenuo u prilogu, a posebno mons. Drago Balvanović, svećenik Banjalučke biskupije, koji tamo djeluje
                                         od 5. rujna 1987. godine.

            154
   149   150   151   152   153   154   155   156   157   158   159