Page 156 - Zupa_Prelog_monografija_2017

U službi Bogu i ljudima

mons. Marko Culej, mons. Marcel Agboton i misionar Antun Štefan, prigodom blagoslova Pastoralnog centra bl. Alojzija Stepinca
2002. godine u župi Adjarra

U crkvu gotovo da i nisam išao. Kao i će htjeli primiti u sjemenište, a nije imao baš
svi drugi, pričest i krizmu primio sam kad je nešto lijepoga za preporučiti. Ali je na kraju
za to došlo vrijeme, i ništa drugo. Nije za po- to ipak napravio. Morao je puno toga »retu-
hvaliti, ali tako je. Negdje u sedmom razredu širati« u mojoj kratkoj biografiji. Je li lagao?
osnovne škole počeli su popravljati krov žu- Nije, jer je to učinio zato jer je vjerovao u
pne crkve pa sam morao, u ime svoje obitelji, Boga i u duhovno iskustvo Crkve. Makar je
i ja ići raditi. Susreo sam mladoga svećenika, znao puno o meni i mojima, dozvolio je ipak
kapelana vlč. Drageca Bosnara, koji me je pri- da ne zna sve. Pustio je da Bog bude veći od
njegova znanja, iskustva i odgovornosti. Da
nije to potpisao, ne bih otišao u sjemenište,
ne bih otišao u bogosloviju i postao svećenik,
niti u misije ni natrag. Ne bih postao duhov-
nik, ni ravnatelj PMD-a, ne bih propovijedao
duhovne vježbe, ni vodio emisiju na HKR-u,
i ne bih vam o ovome pisao.
A onda dolazi preč. Antun Hoblaj. Da
njega nije bilo ja nikada ne bih postao sveće-
nik. Ne znam zašto, no on me uvijek držao
blizu sebe. Bio mi je poput Isusa koji je ho-
dao sa svojim apostolima Palestinom. Kako
sam postao svećenik? Mislim da sve mogu
sažeti upravo u ovu rečenicu: MOJ ME ŽU-
PNIK DRŽAO BLIZU SEBE. Nije me puštao.
mons. Marko Culej vukao pristupačnošću, pa sam s vremenom Borio se poput lava za svojega Tonija. To je
u procesiji prigodom poželio ići na vjeronauk i na svetu misu. I to najsigurniji način da postaneš netko u životu
blagoslova Pastoralnog redovito. Čak i radnim danom. Nezamislivo. – imati uza se nekoga koji te primi za ruku
centra bl. Alojzije Bog me je sve više okretao k sebi. I onda sam i vodi, koji je blizu, bdije nad tobom, koji te
Stepinac, 2002. godine poželio postati svećenik. No, teško je bilo hrabri, štiti, koji ti oprašta i čini sve da uspi-
u Adjarri (Benin);
mons. Marcel Agboton, povjerovati mladiću koji se tek prije kratko- ješ. Ne znam zašto me nije puštao, ali sigurno
svećenici i misionari ga vremena obratio, da zaista ozbiljno želi ne po mojim zaslugama. Uostalom, baš kao
biskupije Porto-Novo postati svećenik. Župnik Alojzije Vojvoda ni mene, naš dobri župnik nikoga nije ostav-
morao je napisati preporuku da bi me uop- ljao. I tamo gdje su svi dignuli ruke i odustali,

156