Page 157 - Zupa_Prelog_monografija_2017

Župna zajednica u retrospektivi i perspektivi

i gdje više nije bilo logike za dalje, on je osta- sam si mogao zamisliti sve ovo, a i ono što
jao vjeran. Tako sam živio svoje svećeništvo, sam zamislio bilo je pogrešno. Ne znam kako
svoju Afriku i svoje današnje poslanje. da im se uvučem pod kožu, na koji način da
Kao misao vodilju svojega svećeništva im pričam, kako da im objasnim. Trebam uči-
izabrao sam riječi Ivana Krstitelja koji reče, ti.
pokazujući na Isusa: »On treba da raste, a ja Na kraju ljetnih praznika 2003. u Hrvat-
da se umanjujem« (Iv 3,30). Tako sam zami- skoj (posljednjih kao misionar), zapisao sam:
slio svoj svećenički život: Isusu pustiti prvo Ja sam svećenik na terenu. Trudim se biti
mjesto. poslušan mojim poglavarima i raditi ono što
Nekoliko godina u Africi pisao sam du- se od mene očekuje. Ne moram izmišljati ni-
hovni dnevnik. kakav novi pastoral kao da sam došao prvi.
U tom smislu mogu reći da misionar i nije
Evo nekoliko zapisa teško biti. Nastojim, dakle, živjeti ono što se
od mene očekuje, što očekuju poglavari Cr-
14. 10. 1986. Jedino u svjetlu mojega kve i narod s kojim živim. Vrlo jednostavno.
Boga mogu razumjeti moj mali život. Samo Ja sam jedan obični župnik na selu. S malo
me On može utješiti, dati mi snage i mira da više žara. Trudim se, ali s malo više zanosa.
sve ovo ima smisla. Sve je drukčije nego što Barem to želim: više zanosa, više žara. (…)
sam si zamišljao. Pomalo se privikavam na Prenijeti vjeru ne znači samo prenijeti znanje
ljude i na način života. Ono što me osobito nego životno iskustvo, život s Bogom, svje-
dira su sviranje pod misom i djeca. Kako su dočanstvo života. Zvanja, duhovnih, ima
lijepa – s velikim očima. Učim francuski, mje- jako puno. Bog nas je toliko blagoslovio ovih
seci su preda mnom, naučit ću ja. To je moj godina da je to stvarno prelijepo. Naša su sje-
osobit »posao«. Najteže mi je jesti i ustajati meništa prepuna do te mjere da nema mjesta.
se. Ne ide, a i vruće je, pa ne mogu. Kad se Moja župa ima 17 bogoslova. Zamislite! Kad
ustajem shvatim da sam daleko od domovi- smo zajedno u župi to je kao jedno malo sje-
ne, od milih i dragih. To me strahovito poga- menište. A činili smo samo ono, kao i drugi
đa. Često blagoslivljam sve one koji gledaju svećenici diljem svijeta, što se od nas tražilo,
zvijezde. I ovdje zvijezde divno sjaju. sa zanosom i ljubavlju. Oni prvi misionari
13. 11. 1986. Otkrivam i nalazim još uvi- koji su došli u Benin svojim životima plaća-
jek istog Tonija koji se trudi, muči, gnjavi, ra- li su velike žrtve. Mislim da nas Gospodin
duje koječemu. Tonija koji ne želi životariti. zato sada nagrađuje, nježno nas prati svojim
22. 11. 1986. Prije dva tjedna bio sam blagoslovom. Isus nagrađuje žrtve misionara
obeshrabren u učenju francuskoga. Sve mi koji su dali život za tu mladu Crkvu. Stvar-
se smučilo – moja nezainteresiranost i moja no vole misionare. Ali je bolje da ti misionari
bježanja, i neiskorišteno vrijeme i mislio sam odgoje domaće sinove i kćeri i da onda oni
da neću nikada naučiti taj jezik. Ali dođe noć, budu njihovi vođe. To je poslanje misionara:
jutro, dan novi, novi pokreti duše i danas je dođu, pomognu i povlače se. Da Isus raste,
već malo bolje… joj, kad bi Isusek to meni da Crkva raste. (…) Sve ono što jesam kao
ulio u glavicu. svećenik, naučio sam u Africi. Afrika mi je
28. 11. 1986. Moram jesti, jer mi stalno obilježila život, kao što i svakoga od nas obi-
tvrde da ako neću jesti, da će me Afrika po- lježi mjesto gdje živimo. Afriku se može vo-
jesti. Moram im pokazati da mi je stalo da ljeti i ovdje u Hrvatskoj. U Africi, kao i ovdje,
ostanem. žive ljudi slični nama, potrebni jedni drugih,
19. 6. 1987. Noći posute zvijezdama i potrebni Boga. Moje poslanje nije izvan Cr-
mjesecom. Tišina i svježina isprepliću se sa kve nego u Crkvi. Kad se vratim u Hrvatsku
vrelinom dana, i beskrajnim suncem. Vrijeme sigurno ću imati svoje srce i u Africi, a živjeti
brzo leti. Još uvijek isto ime nosim, ali ne sa- u Europi i ovdje imati srca za svakoga. Na-
njam iste sne. Gledam se ovih proteklih mje- dam se da ću još malo biti vrijedan. Imam že-
seci i ne čudim se više, nego otvorenih očiju lju i puno dobre volje. Trebat će puno moliti.
idem dalje, skupljajući hrabrosti za svaki po- Veliki dio našega života događa se u šutnji,
jedini korak u mojem danu. Živjeti i biti misi- jednostavnosti i tišini. Treba moliti Boga, više
onar… Ma, divno je to, lijepo i sretno. Toliko se posvećivati, obnavljati duhovno da bismo
blagoslovljeno! A ponekad i tužno. Preplave bili korisniji. Afrika je moja prva ljubav. A
te osjećaji beskorisnosti i grijeh. Isus treba da prve ljubavi se ne zaboravljaju.
raste, a nas nema, nas nema! Tko će ovim mo- I za kraj, 27. lipnja 2004., oproštaj od
jim ljudima reći da je Isus živ? Živjeti svaki- moje Afrike, crne i lijepe: K vama sam došao
dašnji život i vjerovati da je vrijedan i voljeti siromašan, a odlazim bogat. Bogat vašom do-
ga? brotom, vašom ljepotom, vašom kulturom,
10. 9. 1987. Nisam znao kamo idem. Ni- vašim životima! Od vas sam sve naučio! Gdje
157