Page 159 - Zupa_Prelog_monografija_2017

Župna zajednica u retrospektivi i perspektivi

Misionar Antun Štefan
u župnoj crkvi Svete
Obitelji u Adjarri
(Benin)

god bio, uvijek se osjećam kao kod kuće. Vje- jehe i slabosti koje drugi jako dobro poznaju,
rujem da živim u istoj Crkvi, u općem do- Bog me uvijek držao blizu sebe. Trudio sam
bru, dobroti koja se zove Bog. Ja vjerujem da se živjeti tako da Isus raste, ispunjavati svoje
ne odlazim negdje drugdje, jer živjeti ovdje staleške dužnosti, biti koristan bližnjima. Ni-
u Africi ili u Hrvatskoj, meni je isto – jer ću šta veliko. Samo je Isus važan. Naši su ljudi
uvijek živjeti na Božjoj strani. Obično se zna ovdje u Africi naučili trpjeti i nema im druge
kazati kad se oprašta: Moje će srce biti uvi- sve dotle dok im netko ne pomogne barem
jek uz vas. Međutim, ja ću moje srce nositi sa malo. S druge strane, to trpljenje je dio Isuso-
sobom, jer su ga i oni kojima idem, potreb- va trpljenja. A On je pobjednik. Čak i oni koji
ni. No, ja ne ostavljam Afriku, ja ću je zau- nisu kršćani, a trpe, i njihovo je trpljenje uvi-
vijek nositi u svojem srcu. Bez Afrike ja više jek u Kristovom. Zato je ta radost, ta vedrina
ne mogu živjeti. Kada gledam unatrag pa se života koju primjećujete. Iako im je jako teš-
okrenem i vidim što nadolazi, moj povratak ko, oni žive u velikom povjerenju u Boga da
u Varaždinsku biskupiju gdje sam odgojen i će im sutrašnjica biti bolja. Tako oni nemaju
u kojoj ću nastaviti raditi, imam dojam kao prava razočarati se i reći da im je dosta života.
da su sve ove godine provedene u misijama Moji ljudi se bore, ne okreću leđa teškoćama.
bile vrsta pripreme. Meni je trebao malo du- Takav vam je to narod: iznimno hrabar! To
lje razdoblje pripreme, no vraćam se ispunjen je narod koji će me uvijek nadahnjivati. Bog
radošću i mirom u srcu. Osjećam da me Božja mi je svjedok da su oni vrijedni i dobri ljudi.
providnost oduvijek vodi i zato ne odlazim S ono malo mogućnosti što imaju na raspola-
u nepoznato. Nisu me otjerali niti prisilili na ganju, bore se za život. Siromašni su i često u
povratak. Vraćam se k prijateljima i bližnji- bezizglednim situacijama. No budite sigurni:
ma, a one koje ostavljam nosim sa sobom. crni čovjek je vrijedan i dobar čovjek.
Isus je na mojoj strani. Kad čovjek svih tih go- Na kraju dopustite, želio bih zahvali-
dina živi svakodnevni život, pohvale ne do- ti svima vama, divnim i predobrim ljudima
laze često. Živiš predano, mučiš se kao i svi, s drage mi i svete domovine Hrvatske, za svu
uspjesima i slabostima kao i drugi. No sretan ljubav kojom ste me pratili svih ovih 18 go-
si kada vidiš da si na kraju jednoga životnoga dina mojega misijskog djelovanja u Beninu,
razdoblja ostao na pravoj strani. Uza sve gri- u Africi.

159