Page 195 - Zupa_Prelog_monografija_2017
P. 195

Prilozi u filmu, izabranim tekstovima, bibliografiji i župnom arhivu

            razaranjem  protutnjale  najmoćnije  vojske  svoje  mučenike  i  svece.  Smijemo  vjerovati  i
            Njemačke i Sovjetskoga Saveza. Prema utvr-    nadati se da takvih ima i među našim žrtva-
            đenim mjerilima – što je i jedan od zaključaka  ma. No zato je potrebno da ih upoznamo, da
            danas predstavljane knjige – procjenjuje se da  se ne bojimo o njima govoriti, spominjati ih, za
            su se upravo na ovom području Hrvatske, u  njih se moliti, s njima se moliti i njima se mo-
            usporedbi s drugim krajevima, događala da-    liti. Mučenici su postali po tome što su svojim
            leko veća ratna i poratna nasilja nego što se o  ubojicama oprostili snagom Kristove ljubavi.
            njima zna. Ona su nepoznata jer su obavijena  Oni su »blaženi« jer su zbog svojega bogolju-
            velom  šutnje.  Materijalne  i  moralne  i  svake  blja i domoljublja bili pogođeni i progonjeni,
            druge posljedice su nesagledive. One se i da-  te što su njihovi ubojice sve zlo slagali protiv
            nas osjećaju. Da bismo ozdravili od tih rana,  njih. Ali oni su im oprostili, i zato su mučenici,
            prvi je uvjet da se istina o žrtvama više ne skri-  svjedoci u najizvrsnijem smislu.
            va, nego otkriva.                                    Sestre i braćo, najavljena knjiga koja će
                    Zato je velika obveza prije svega op-
            ćinske civilne zajednice u Sv. Matinu na Muri,
            i drugim općinama i Grada Murskoga Sredi-
            šća, da se dostojno spomenu žrtava na svojem
            području, obilježe ih i ne zaborave da su žrtve
            rata i poraća njihovi pokojni građani. Naša je
            građanska dužnost da se uključimo u prona-
            laženje masovnih grobnica naših žrtava, da ih
            se pronađe i ostvari njihovo pravo na grob. Te
            žrtve  zaslužuju  barem  neko  spomen-obiljež-
            je, jer su zasigurno svojim domoljubljem bili
            zalog  naše  hrvatske  slobode  i  samostalnosti
            koja se tek domovinskim ratom teško izvoje-
            vala. Ništa manje, možda još i više, obveza je
            i župne zajednice da ne zaboravi na te žrtve,
            jer su neki od njih bili vrlo aktivni članovi žu-
            pne  zajednice  pjevajući  u  crkvenom  zboru  i
            bili uključeni u druge aktivnosti života župe,
            a onda su odjednom nestali s lica zemlje zbog
            dosljednosti svjedočenja svoje vjere i Katolič-
            ke Crkve. Kao vjernici i članovi ove župne za-
            jednice ne bismo smjeli zaboraviti da još uvi-  se poslije svete mise predstaviti, otkriva nam     Crkva sv. Martina u
            jek ima žrtava koje nisu ostvarile svoje pravo  svu strahotu istine koja se dogodila kao po-       Sv. Martinu na Muri
            na sprovodno bogoslužje, jer im je uskraćena  sljedica Prvoga i Drugoga svjetskog rata, i na
            sprovodna antifona: »U raj poveli te anđeli...«,  našem  sjeverozapadnom  dijelu  Međimurja.
            blagoslov groba, završna molitva: »Pokoj vječ-  Volja je Božja da i mi tu istinu, posebice mla-
            ni daruj im Gospodine...« i misa zadušnica.   di naraštaji, hrabro upoznamo, istražujemo i
                   Slaveći ovu svetu misu za žrtve rata i  dalje otkrivamo, istinu o našim žrtvama svim
            poraća ovoga dijela Međimurja, pozvani smo  ljudskim sredstvima. A kad je otkrijemo, pri-
            da se otvorimo poruci vjere iz prvoga čitanja,  hvatimo je  u duhu evanđelja praštajući svima
            iz Knjige Otkrivenja, da se među velikim mnoš-  koji su učinili našu braću i sestre žrtvama, jer
            tvom koje spominje sv. Ivan, već nalaze i neke  i nagori zločinac stvorenje je Božje i vrijedan
            naše žrtve kojih se danas pred oltarom spomi-  njegova milosrđa da se nađe u društvu spa-
            njemo. I na njih se mogu primijeniti riječi da  šenih. Posebno se molimo za njihove ubojice i
            su došli »iz nevolje velike i oprali svoje haljine  njihove pomagače u tom zločinu, da upoznaju
            i obijelili ih u krvi Jaganjčevoj«, a druge žrtve,  svoje zlodjelo i da zamole oproštenje Božje.
            nadamo se, da su na putu da budu pribrojeni        Na  kraju,  spomenimo  legendu  jednoga
            tom mnoštvu kroz Čistilište. Vjerujemo i na-  židovskog  rabina  o  Kainu  i  Abelu:  »Sastao
            damo se da su neke naše žrtve također ubro-   se Kain bratoubojica u raju s bratom Abelom
            jene među »mučenike«, i da su njihova imena  i upitao ga: ‚Brate, a je si li ti meni oprostio.‘
            upisana u Knjigu života jer su svojom muče-   ‚Što?‘, upita Abel. ‚Pa to da sam te ubio‘, reče
            ničkom žrtvom ispovjedili ljepotu nasljedova-  Kain. ‚Ovo je raj‘, odgovori Abel«. Upravo je
            nja Isusa Krista. Crkva od početka visoko štuje  u tome snaga i ljepota naše vjere koju smo po-
            braću i sestre koji su vjeru u Kristovo uskrsnu-  sebno pozvani živjeti i svjedočiti u ovoj Godi-
            će posvjedočili svojom krvlju. Papa Benedikt  ni vjere. Amen.
            XVI. u svojem apostolskom pismu Vrata vjere
            poziva  nas  da  u  svojoj  sredini  prepoznamo
                                                                                                                             195
   190   191   192   193   194   195   196   197   198   199   200