Page 197 - Zupa_Prelog_monografija_2017

Prilozi u filmu, izabranim tekstovima, bibliografiji i župnom arhivu

nosti. Za njega se može reći da je bio u službi Za vlč. Ivana se sa sigurnošću može reći
Dobroga pastira koji po imenu poznaje svoje da je bio sportski talent, posebice za nogo-
ovce, i one njega. Brinuo se za katehizaciju met. Volio je igru u poštenom natjecateljskom
djece i mladih. Uz to valjalo bi spomenuti duhu. Ne smijemo zaboraviti ni njegov glaz-
njegovu brigu za brojne poduhvate koji se beni talent. Njegovao je plemenitu pjesmu
odnose na radove u materijalnoj obnovi župe koja je izvirala iz nježne i pobožne duše.
u Draškovcu. Za ogledni primjer, dovoljno je Žalosni, ali ohrabreni Božjom riječju
samo spomenuti da su malo gdje tako vidlji- okupili smo se oko njegova mrtva tijela da
vi tragovi spomenute materijalne obnove žu- se dostojno od njega u molitvi, za pokoj nje-
pne crkve uz četiri kapele kao što je to u župi gove duše, oprostimo. Kada bismo sve ono
Draškovec. Uvijek ga je nadahnjivala misao lijepo, dobro i plemenito što je krasilo život
vodilja da crkveni prostor u kojem se okuplja i djelovanje ovog čovjeka – svećenika, željeli
Božji narod odsjeva ljepotom – da bude pri- sažeti u nekoliko riječi, tada bismo to mogli
mjereno dostojan. Pokojnik je sve te prostore reći svetopisanskim izričajem: svećenik Ivan
brižno obilazio i nadzirao. Tjedno bi dolazio bio je Božji valjani i vjerni sluga, i zato je za-
na ta sveta mjesta da slavi s vjernicima Gos- vrijedio da na kraju svojih dana uđe u radost
podina Boga. Vodio je brigu o svakome star- Gospodara svojega. Pokojni svećenik Ivan
cu i starici koji fizički nisu mogli doći na ta ostat će zapamćen od kolega svećenika, a vje-
sveta mjesta. rujem i vjernika, kao dobroćudan, plemenit i
Po naravi je bio miran i staložen, vedar dobar čovjek. Imao je svoj stav i jasno životno
i gostoljubiv, vjerno obavljajući dužnosti koje usmjerenje. A onda ga je pohodila bolest, pre-
su mu bile povjerene. Resilo ga je domolju- ma riječima sv. Franje »sestrica smrt«, koja ga
blje, što se posebno očitovalo u zaljubljenosti je preselila u vječnost.
u svoj rodni zavičaj. Kako je volio svoje obi- Preporučimo ga Majci Mariji, Isusovoj i
teljske baštinjene njive i livade koje je vjerno našoj Majci. Neka mu bude majka i povede ga
čuvao i obrađivao. Često ih je obilazio i okolo k svome Sinu, pobjedniku svake smrti, i u ne-
njih šetao. Što se pak tiče ljubavi prema živo- besko društvo svetih. Mi koji ostajemo poslije
tinjama, teško ga je u tome bilo nadmašiti. To njega, preporučimo mu se da nam molitvom
se očitovalo u odnosu prema kućnom ljubim- isprosi milost vjere u iščekivanju Uskrsa.
cu. U tome je imao dušu sv. Franje koji je psa Zato opraštajući se od dragoga pokojni-
nazvao »mlađim bratom«. Ta Božja stvorenja ka ne izgovarajmo: »Zbogom«, nego »Do vi-
uzvraćala bi mu svojom vjernom privrženo- đenja u nebu«. A do tada neka je vlč. Ivanu
šću. Za svoje je životinje uvijek našao vreme- laka ova hrvatska gruda. Gospodin mu bio
na jer ih je volio, i po tome se može zaključiti milosrdan sudac i vječna nagrada za vjerno
da je imao »profinjenu dušu«. služenje u svećeništvu.

Župni dvor u Draškovcu

197