Page 57 - Zupa_Prelog_monografija_2017
P. 57

Povijesni i kulturološki okvir župne zajednice sv. Jakoba

            ranih, zapisa, nastalih u različito vrijeme, na      Posebnost je u tome što su svi nave-
            raznim mjestima. Kao naslov je obično uzet  deni  primjeri  svoj  dugi  životni  put  završili
            prvi stih Jasno sunce…                        baš u Prelogu, gdje su zadnji put i zapisani.
                   Kako  je  ta  duga  pjesma  dospjela  do  To pokazuje da je već na početku 20. stoljeća
            Nace Škrobarove u Prelog, ostat će tajna. Či-  u tom mjestu postojao uži kulturni krug koji
            njenica je, pak, da je Žgančev zapis, nastao  je znao prepoznati prave vrijednosti, a njego-
            prema njezinu pjevanju oko 1920. godine, go-  vi su se članovi potrudili da ih i sačuvaju.
            tovo identičan s prvim poznatim tekstom.             Ipak će ostati nerazjašnjena zagonet-
                   Ovdje se donose prve dvije kitice i za-  ka o, u svijetu najpoznatije međimurske pje-
            vršetak pjesme.                               sme Vehni, vehni, fijolica..., koja se, svakako,
                                                          više  nametnula  svojom  melodijom  negoli
                   Kći:    Jasno sunce sad potamni,       tekstom. Žganec je donosi već u svojoj prvoj
                           Da ne spaziš tugu mu,          zbirci iz 1916. godine u četiri kitice, od kojih
                           Mesec svetlost svu promeni,    je četvrta nejasna ili krivo otpjevana:
                           Skri se srcu mrtvomu:
                           Sveta bežat, njega gledat,          Grob‚ spod mene temelj vzel,
                           Njega gledat, pak ne videt,         Voda slapi me;
                           Je prez duha dihati.                Cveteš, ali drugomu,
                                                               Jaj, navek meni!
                   Otec:  Naj, me dete, sladek v kloštru       Još jenpot se obrnem,
                           Kruh življenja ima se.              Lep gombelijom,
                           Ne kak vani, gde pod oštrom         Suzami ti se molim,
                           Srećom žitek tira se.               Srca ljubavjom.
                           Pot krvavi, sama sudi,                               (Br. 72, str. 96-97)
                           Kam su pravi žitka trudi,
                           Kam su druge nevole.                  Zapis u Zborniku iz 1924. godine ima
                           - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -  pet  kitica,  od  kojih  je  zadnja  korigirana  pa
                   Otec:  Naj bu anda, kak god hoćeš,     sada dobiva puni smisao:
                           Pazi vendar, kaj činiš,
                           Da si sreču klet ne počneš,         Grob od mene te ne vzel,
                           Za kom sada tak hlepiš.             Vode slapi ne:
                           Opominat nemrem dosti:              Cveteš, ali drugomu,
                           Ti preklinjat naj mi kosti,         Jaj, navek meni…
                           Da bom v grobu počival.                              (Br. 387, str. 215-216)

                                       (Br. 594, str. 324)       Ostat  će  tajna  je  li  Žganec  sam  po-
                                                          pravio petu strofu, ili se namjerio na boljeg
                   Mnogo je kraći vremenski i prostorni  pjevača koji je točnije interpretirao cijeli tekst.
            put prevalila pjesma Jarebica, lepa ptica..., prvi  Autor je te pjesme morao biti čovjek solidne
            put zapisana u Ludbreškoj rukopisnoj pjesma-  književne i glazbene naobrazbe, najvjerojat-
            rici iz 1833. godine, a Naca ju je Škrobarova  nije klerik koji se, zbog njezina ljubavnog sa-
            otpjevala Žgancu s cijelim, gotovo neizmije-  držaja, nije potpisao.
            njenim tekstom:                                      Kada je pak riječ o međimurskim du-
                                                          hovnim  pjesmama,  najvećim  dijelom  sku-
                   Jarebica, lepa ptica,                  pljenim u Žgančevu Zborniku iz 1925. godine,
                   Kamo si odletela?                      valja konstatirati da se tu radi o srednjoeu-
                   Kam si skrila svoja lica,              ropskoj duhovnoj lirici koja je vrlo korektno
                   Ka su me veselila?                     pretočena i u kajkavski jezični izraz. Ona je
                                                          više stoljeća zadovoljavala i duhovne potre-
                   Kam kljuneki tvoji slatki              be pobožnih Međimuraca, da bi, nažalost, u
                   S kima si me šćukala,                  šezdesetim  godinama  prošloga  stoljeća  bila
                   Kam bi oni dnevi kratki                istisnuta.  Rijetki  su  danas  pojedinci  koji  su
                   V kojih si me ljubila.                 u stanju korektno otpjevati neku kajkavsku
                   - - - - - - - - - - - - - - - - -      duhovnu pjesmu.
                   Zbogom, anda, jarebica,                       Ipak se, srećom, još uvijek čuva ono
                   Naj se z mene zabiti,                  što je zapisano.
                   Budi moja pajdašica,
                   Ah, naj me ostaviti.
                                  (Br. 329, str. 183)

                                                                                                                              57
   52   53   54   55   56   57   58   59   60   61   62