Page 65 - Zupa_Prelog_monografija_2017

Povijesni i kulturološki okvir župne zajednice sv. Jakoba

svi savjesni liječnici duboko cijenili; tužio mi Jer je bio Božji, spremno je opraštao. U
se jedan biskup da su na njegovu području svojoj duhovnoj oporuci napisao je 28. svib-
već otete zgrade katoličkih redovnika ili re- nja 1957.: »Ako sam bilo kome učinio kakvo
dovnica; tužio mi se drugi biskup da su mu zlo, iskreno ga molim, da mi to oprosti, a
još danas neke crkve pretvorene u magazine. svima, koji su meni zlo načinili, opraštam
Možda je već naknadnim protestima uspjelo od sveg srca inače ne bih bio dostojan stupiti
to očistiti; nijedan katolički svećenik ili bi- pred Krista Otkupitelja koji je na križu molio
skup nije siguran ni po danu ni po noći za za one koji su ga raspeli: ‚Oče, oprosti im, jer
svoju slobodu, a čak i za svoj život, što sam ne znaju, što čine!‘ (Lk 23,34).« 29
imao prilike i sâm iskusiti. Mogao bih dalje
nabrajati, ali sve u svemu sloboda je savjesti 3. Uspomene na bl. Alojzija Stepinca u
samo jedna velika iluzija i pijesak u oči neu- župi Prelog
pućenima. Ona je praktički jednaka nuli.« 25
Žrtva progona bio je i Alojzije Vojvoda, Župa Prelog čuva plamteću vatru ljuba-
predšasnik preč. Antuna Hoblaja na župnič- vi prema bl. Alojziju Stepincu. Još žive žu-
koj službi u Prelogu. Komunistička vlast ga pljani koje je krizmao 1935. godine, a njego-
je, zbog navodnog »pomaganja odmetnika«, vi kipovi i slike trajni su poticaj na vjernost
13. lipnja 1947. osudila na godinu dana robi- Bogu, Crkvi i hrvatskom narodu.
je, »na kaznu lišenja slobode sa prinudnim
radom u trajanju od jedne godine« . 3.1. Nadbiskup Alojzije Stepinac u Prelogu
26
Dakle, nakon nasilja jednoga okupa- 9. rujna 1935. godine
tora, došao je drugi. Kako inače protuma-
čiti progon katoličkih vjernika, odvođenje Nadbiskup Stepinac došao je u Prelog
u zatvore i ubijanje svećenika u Međimur- 9. rujna 1935. podijeliti sakrament svete po-
ju te diljem Hrvatske i Jugoslavije? Ubijeni tvrde. Kićeni banderij od 50 konjanika i 100
su iz mržnje protkane ideologijom kojom biciklista dočekao ga je pred crkvom sveto-
je Komunistička partija uvodila bezbožni ga Križa. Sav ostali narod čekao je pred ško-
svjetonazor i bezbožnu vlast. Hrabro joj se lom. Tu je mladoga nadbiskupa koadjutora
suprotstavio zagrebački nadbiskup Alojzije prvo pozdravio župnik Ivan Kuhar, zatim
Stepinac osvjedočen da je Isus Krist jedini općinski načelnik Josip Kos i školska djevoj-
spasitelj ljudskoga roda i Bog svjetlo čovje- čica Štefica Hatlak u međimurskoj narodnoj
kovo u tami ljudskog umovanja. Tu vjer- nošnji. Nakon toga je nadbiskup u procesiji
nost Kristu i Crkvi platio je životom. Zbog krenuo u crkvu praćen pjevanjem pobožnih
ponižavanja, uvreda i progona, zadržao je pjesama, svirkom vatrogasne glazbe i puca-
optimizam i oslonjen na Boga, opraštajući njem iz mužara. Narod je bio u najsvečani-
svojim progoniteljima, reče krašićkom žu- jem raspoloženju. To se vidjelo i po odijelu:
pniku Josipu Vranekoviću, nekoć kapelanu djevojčice u bjelini, djevojke i snaše u međi-
u Nedelišću, koji je isto tako bio progonjen, murskoj narodnoj nošnji, momci i muževi u
18. rujna 1956.: »Budite uvjereni, (...) to je crnini. Preložani su naročito ponosni što su
sve radi mene. I što vas neprestano gnjave, mogli poslati po preuzvišenog natpastira
globe i pozivaju, to je izazivanje mene. Ne bi u Malu Suboticu prekrasno iskićenu četve-
li možda popustio, da se smiluju, a ako ne, roprežnu kočiju sa četiri bijelca, jer se ta čast
da me grizu. Oslobodi nas dobri Bog takove već odavno nije ovdje nikome iskazala!
pameti, da bi samo i pomislili popustiti. Sve Poslije uobičajenih crkvenih obreda,
neka ide – ali Božju stvar izdati – ne!« 27 nadbiskup je održao kratku propovijed, a
Božji je čovjek bio svjestan da je odre- zatim se odvezao u školu u pratnji dekana
đen za žrtvu. Reče: »Znam dobro zašto tr- Josipa Kristovića i kotarskog načelnika L.
pim, kao i drugi naši svećenici. Kad bismo Katića. Učiteljstvo se zdušno pobrinulo da
htjeli prodati obraz i dušu, danas bi odmah škola bude okićena cvijećem i ručnim rado-
primali odlikovanja. Ali uvijek je nama svi- vima. Djeca su s burnim oduševljenjem do-
ma i mora biti memento ona Kristova: ‚Što ko- čekala i ispratila visokoga gosta.
risti čovjeku, ako sav svijet zadobije, a dušu Iza škole je preuzvišeni gosp. nadbiskup
svoju izgubi?‘ (Mk 8,36).« 28 u pratnji svojega tajnika dr. Nežića i deka-

25 BAS. Knjiga 3, 370–372.
26 KOŽUL, Stjepan, Martirologij Crkve zagrebačke. Spomenica žrtvama ljubavi Zagrebačke nadbiskupije, Zagreb,
1998., 397.
27 VRANEKOVIĆ, Josip, Dnevnik – Život zagrebačkoga nadbiskupa i kardinala Alojzija Stepinca za vrijeme
zatočeništva u Krašiću (4. XII. 1951. – 27. I. 1960.), Zagreb, 2011., 491.
28 STEPINAC, Alojzije Viktor, Pismo Vinku Komerički, Krašić, 18. siječnja 1960.
29 STEPINAC, Alojzije Viktor, Pisma iz sužanjstva (1951.–1960.), (dalje: PISMA), Zagreb, 1998., 242.
65