Page 31 - Zupa_Prelog_monografija_2017
P. 31

Povijesni i kulturološki okvir župne zajednice sv. Jakoba

            udruženim  vojnim  snagama  Moravljana  i  kralj Koloman je nakon toga zaposjeo cijelu
            Nijemaca  907.  godine,  zalijetali  u  današnji  Hrvatsku  i  u  Biogradu  na  moru  okrunio
            sjevernu Italiju i u istočnu Franačku, ali ih je  se  za  hrvatskoga  kralja.  Koloman  se  zbog
            porazio tadašnji knez Dalmatinske Hrvatske  nemoći  da  osvoji  cijelu  Hrvatsku  nagodio
            Tomislav  (910.  –  926.),  prvi  hrvatski  kralj,  s  hrvatskim  plemićima  sklopivši  s  njima
            okrunjen 925. godine. U to vrijeme Hrvatska  tzv.  Pacta  conventa  1102.  godine  u  kojem  je
            je bila prvorazredna vojna sila. Posjedovala je  zajamčeno da je Hrvatska kraljevina vezana
            100.000 pješaka, 60.000 konjanika i 180 ratnih  s  Mađarskom  tzv.  personalnom  unijom  ili
            brodova.  Nakon  toga  Mađari  su  od  912.  osobom kralja, ali da ostaje i nadalje neovisna
            godine odustali od svakog daljnjeg osvajanja  vezana  samo  zajedničkim,  hrvatskim  i
            Hrvatske.  Kralj  Tomislav  definitivno  je  ugarskim  kraljem.  Zagrebačka  biskupija  je
            ujedinio Panonsku i Dalmatinsku Hrvatsku  prvo bila podvrgnuta mađarskoj biskupiji u
            u  jednu  jedinstvenu  Kraljevinu  Hrvatsku.  Ostrogonu, a potom nadbiskupiji u Kaloči.
            Međimurje  se  je,  bez  obzira  na  povijesna       Neki  povjesničari  tvrde  da  se
            tumačenja  nekih  povjesničara,  nalazilo  Međimurje  u  XII.  i  u  XIII.  stoljeću  nalazilo
            u  sastavu  Tomislavove  države,  jer  je  u  sastavu  Zaladske  županije  u  Mađarskoj,
            prigodom utemeljenja Zagrebačke biskupije  iako  je  u  crkvenom  pogledu  pripadalo
            1094.  godine,  u  vrijeme  ugarskog  kralja  Zagrebačkoj  biskupiji  zajedno  s  današnjim
            Ladislava,  pripalo  Zagrebačkoj  biskupiji,  slovenskim     Prekmurjem     i   današnjim
            ali  ne  samo  Međimurje  već  i  današnje  mađarskim jugozapadnim dijelom Županije
            Prekmurje  u  Sloveniji  i  jugozapadni  dio  Zala.  Ta  su  područja  bila  obuhvaćena
            današnje Mađarske, jer je jedna od upravnih  Bekšinskim      arhiđakonatom     Zagrebačke
            jedinica Zagrebačke biskupije, tzv. Bekšinski  biskupije  i  isključivo  naseljena  Hrvatima.
            arhiđakonat, pripadao Zagrebačkoj biskupiji,  To  je  potvrdio  i  mađarski  kralj  Ladislav
            dakle  i  Hrvatskoj,  iako  se  geografski  danas  utemeljenjem   Zagrebačke   biskupije   i
            nalazi u Mađarskoj. Međimurje je kao međa  određivanjem njezinih granica. U crkvenom
            Hrvatske i tom zgodom ostalo najsjevernija  smislu Zaladska se županija nalazila u dvije
            hrvatska pokrajina.                           biskupije:  u  Zagrebačkoj  i  u  Vesprimskoj.
                   Hrvatska      nacionalna     dinastija  Područje  Bekšinskog  arhiđakonata  politički
            Trpimirovića,    koju   je   osnovao   knez  se  nalazilo  pod  vlašću  hrvatskoga  bana  i
            Trpimir  koji  se  852.  godine  spominje  kao  slavonskog hercega. U XIII. stoljeću su, dakle,
            »vladar  (knez)  Hrvata«  u  darovnici  kojom  svoje posjede u Međimurju imali i zagrebački
                                                                               3
            je  splitskom  nadbiskupu  potvrdio  pravo  i vesprimski biskupi.
            na  posjed  u  Putalju,  što  je  ujedno  i  prvi    Povelja   hrvatsko-ugarskog    kralja
            pisani  dokument  u  kojem  se  spominje  Emerika iz 1203. godine, kao najstariji pisani
            ime  Hrvat,  uspješno  je  vladala  Hrvatskom  dokument  u  kojem  se  izrijekom  spominje
            kao  neovisnom  državom  do  1091.  godine.  Međimurje, ne znači da je Međimurje bilo u
            Hrvatski  kralj  Dmitar  Zvonimir  (1075.  sastavu  Vesprimske  biskupije,  nego  govori
            –  1089.)  bio  je  oženjen  Jelenom,  sestrom  samo o tome da je vesprimski biskup imao
            mađarskog kralja Ladislava Arpadovića, ali  posjede  u  današnjem  Međimurju,  kao  što
            nisu imali djece. Prema tadašnjem običajnom  ih je imala kraljica, zagrebački biskup i neki
            pravu nasljednikom kraljevske časti postao je  samostani.
            prvi najbliži muški rođak nositelja kraljevske       U  Međimurju  je  imao  biskup  iz
            časti.  Iako  je  Stjepan  II.  kao  rođak  kralja  Vesprima veliki posjed koji se zvao – Vizmić
            Zvonimira za sebe prisvajao hrvatsku krunu,  (Vyzmich,  Vyzmeth,  Vyezmech),  a  koji  se  je
            to mu je osporavao mađarski kralj Ladislav  prostirao  uz  rijeku  Dravu  od  Vraždina  do
            našavši  pristalice  u  dijelu  hrvatskoga  Otoka  obuhvaćajući  prostor  gdje  se  danas
            plemstva  i  dalmatinskih  gradova.  Došavši  nalaze sela Kuršanec, Šandrovec, Novo Selo,
            sa  svojom  vojskom  do  Gvozda  (Petrova  Totovec,  Vularija,  Orehovica  i  Podbrest.  To
            gora), Ladislav je zbog provale Kumana na  je  imanje  biskupu  darovala  kraljica  Gizela,
            mađarske  istočne  granice  obustavio  daljnje  supruga  prvog  mađarskog  kralja  Stjepana
            napredovanje  u  Hrvatsku,  ali  je  tada  u  prigodom  osnivanja  Vesprimske  biskupije.
            Zagrebu  1094.  godine  utemeljio  biskupiju.  Nakon smrti vespremskog biskupa Roberta,
            Njegov nasljednik kralj Koloman ponovno je  a  za  njegova  nasljednika  biskupa  Bartola,
            krenuo na osvajanje Hrvatske, ali su mu se  bivši  hrvatski  ban  Očić  prisvojio  je  imanje
            Hrvati suprotstavili sa svojim novoizabranim  Vizmić  zbog  čega  je  nastao  sudski  spor  u
            kraljem  Petrom  Svačićem,  koji  je  u  bitci  na  kojem  su  kao  svjedoci  nastupili  hrvatski
            Gvozdu 1097. godine izgubio život. Ugarski  ban  Buzad,  njegov  brat  Mihael  i  kanonici
            3   Vidi: V. KALŠAN, nav. dj., 9.

                                                                                                                              31
   26   27   28   29   30   31   32   33   34   35   36