Page 170 - Zupa_Prelog_monografija_2017

V.

Milan Šimunović

ŽUPNA ZAJEDNICA

U PROCJEPU IZMEĐU NASLJEĐA I PROMJENA

S POSEBNIM OSVRTOM NA ŽUPU U PRELOGU

Župa u posve novoj situaciji čitati znakove vremena u svijesti da ne može na-
predovati ako se drži samo okoštalih struktura
Posljednjih godina, osobito tijekom Godi- što se tiče načina pristupa ljudima, govora i
ne vjere (2011. – 2012.), na Biskupskoj sinodi u nekih pastoralnih pothvata. Činjenica je da su
Rimu (2012.) i poglavito u apostolskoj pobud- mnogi oblici odnosa spram Boga pretvoreni u
nici Radost evanđelja postalo je sve očitije da bi zakone i propise bez duše, već i samome Isu-
Crkva trebala poduzeti određene iskorake u su bili osnovan problem i smetnja u navještaju
svojemu djelovanju, osobito što se tiče obnov- novosti Božje ponude cjelovitoga čovjekova
ljenog navještaja vjere odnosno nove evange- spasenja. Stoga se nije čudno što određene
lizacije. Naime, mnoge je župne zajednice za- strukture, pretvorene i u neke običaje koji su
hvatio određen umor, uza sve teže snalaženje izgubili istinski evanđeoski sadržaj, mogu i
glede uvođenja u vjeru i život po njoj, jer je vje- danas predstavljati teret koji priječi radostan
ra zbog raznih kulturalnih scenarija, posebice i spasonosan susret Boga i čovjeka. Naprotiv,
agresivnoga sekularizma, došla u pitanje. Što- kako kaže papa Franjo, Krist svojom novošću
više, nije uzdrmana samo vjera u Boga nego »uvijek može obnoviti naš život i našu zajed-
i u čovjeka nakon što su u životima mnogih nicu..., može također razbiti suhoparne sheme
postale sve upitnijima i neke temeljne ljudske u koje ga pokušavamo zatvoriti a iznenađuje
vrijednosti, dok su u porastu individualizam, nas uvijek svojom konstantnom božanskom
otuđenost, podjele, isključivost i netrpeljivost, kreativnošću« (EG 11). U protivnim u župnim
dakako uza sve veću ekonomsku nesigurnost. se zajednicama može dogoditi povlačenje u izo-
Tako su se, uza sav napredak na gotovo svim laciju ili u neku duhovnost po mjeri nezdravog
poljima, mnogi ljudi počeli osjećati suvreme- individualizma, čak i u šačici istomišljenika, dok
nom siročadi odnosno bićima bez uporišta, pa većina ostaje bezličnom masom. Štoviše, neki
otud apatija i gubitak nade. se udaljavaju i prihvaćaju razne teorije i po-
Dok se propituju uzroci krize identiteta našanja koji s istinskom kršćanskom vjerom
suvremenoga čovjeka, koji se sve manje oba- nemaju neke posebne veze.
zire na tradiciju i ne misli previše na buduć- Kako ne voditi računa o činjenici da
nost, poglavito ne u svjetlu vjere, Crkva se se prenošenje vjere danas, u doba svojevrsne
prvo mora pitati o kvalitetnim pomacima u pomutnje, počinje događati ne po obiteljskom
svojemu navještaju i što se tiče izričaja, nači- nasljeđu, osim ako je riječ o običajima, nego
na i žara, što su stupovi nove evangelizacije, po slobodnom izboru i drukčijemu stjecanju
kako bi čovjeku pružila odgovore na njegova uvjerenja da je evanđeoska vjera temelj i ra-
tjeskobna pitanja. Bila bi, naime, najveća opa- zlog radosnog i smislenog življenja? To znači,
snost ako bi se zaključilo da su promjene i u kako je rekao sv. Ivan Pavao II., da naše cr-
odnosu prema vjeri i Crkvi prolazna pojava, kvene zajednice trebaju ponovno čuti glas Za-
gotovo pasivno očekujući neka bolja vremena ručnika koji ih zove na obraćenje i potiče na
i, kako kaže papa Franjo, raditi »kako se uvijek odvažnost prema novínama, pozivajući ih da
radilo«, ne vodeći računa o rastućoj ravnoduš- se zauzmu u velikom djelu nove evangeliza-
nosti i udaljavanju nemaloga broja vjernika. cije (Crkva u Europi, br. 23) u dosad neviđenoj
Međutim, nema sumnje da Crkva mora misionarskoj situaciji.

170