Page 172 - Zupa_Prelog_monografija_2017

U službi Bogu i ljudima

konstatirati izloženost »napasti pomračenja nje Crkve o svojem identitetu na temelju Božje
nade« i »strahu od budućnosti«. Nastaje pro- riječi iznjedrilo je potrebu da se u početku šez-
stor u kojem se razvija nihilizam, relativizam desetih godina prošloga stoljeća, na Drugom
na spoznajnom i ćudorednom području, pra- vatikanskom saboru, zahvaljujući najviše papi
gmatizam pa čak i cinični hedonizam u svag- sv. Ivanu XXIII., naglasak više pomicao na
danjem življenju, tiho otpadništvo prezasićena izvorno poimanje Crkve, to jest kao otajstvo
čovjeka koji živi kao da Boga nema, i otud, ili misterij zajedništva ljudi s Bogom i među-
dakako, iskrivljavanje istine o čovjeku i svijetu sobno. Tako je više došla do izražaja jednakost
(usp. Crkva u Europi, br. 7-9). dostojanstva svega Božjega naroda, premda u
različitosti službi. U prvi plan dolazi Božji na-
rod kojemu su papa, biskupi i svećenici pastiri
i poslužitelji, unutar a ne iznad naroda. Otud
veće inzistiranje da svi u Crkvi, na sebi svoj-
stven način, sudjeluju u Isusovoj proročkoj,
svećeničkoj i kraljevskoj zadaći.
U tom je kontekstu u nazivu za zajednicu
Isusovih vjernika župa, i na ovim hrvatskim
prostorima društveno uvjetovan te stoljećima
uvriježen, više prevladavao institucijski i juri-
dički karakter. Poslije Drugoga vatikanskog
sabora u prvi plan vraća se naziv zajednica
koju mora resiti otajstvena dimenzija kako bi
više do izražaja došla Božja trojstvena i spasi-
teljska ljubav. Pritom se češće vjernike ne iscr-
pljuje u pasivnom obavljanju kršćanskih duž-
nosti i traženju vjerskih usluga u podložnosti i
Župnik Antun Hoblaj 2. Nezaobilaznost promjena u poimanju poslušnosti pastirima, nego je prijeko potrebno
za ambonom župne njihovo aktivno sudjelovanje u stvaranju Cr-
crkve u Prelogu (2016.) župne zajednice kve. Stoga je razumljivo da u Crkvi u Europi
već unatrag dvadesetak godina traju intenziv-
Već dugi niz godina govori se o potrebi na promišljanja i donose se smjernice i mode-
određenih promjena u životu župne zajedni- li rada, upravo na crti zadatka ponovnog ali
ce, ali je činjenica da se one sporo događaju i primjerenijega navještaja Isusova evanđe-
ili se uopće ne događaju. Da lakše razumi- lja, zbog čega je i ustanovljena, sa sve većim
jemo tu sporost ili čak otpor u svijesti dijela uključivanjem svega Božjega naroda. U tome
vjernika (možda negdje i svećenika) potrebno se smislu sve više postavljaju i nova pitanja:
je imati na umu da mnogi još uvijek dobrim Je li župa u stanju prihvatiti i ostvariti veliki
dijelom žive od stavova i navika koji su se ti- zaokret koji bi se mogao nazvati misionarskim
jekom dugoga povijesnoga razdoblja nataloži- obraćenjem njezina pastorala ili naprotiv još
le u životu Crkve, a to je potrebno mijenjati. uvijek ostaje »zarobljenicom« dviju tendenci-
Naime, Crkva je živi organizam koji podliježe ja, inače međusobno djelomično suprotnima
određenim mijenama, u svijesti da je Isusovo ali objema nedovoljno otvorenima prema za-
evanđelje nepromjenjivo, ali se mijenjaju na- hvaćanju drugih koji nisu čuli za evanđelje ili
čini navještaja i pristupi čovjeku. Ništa nije su se od župe udaljili. Drugim riječima, smjera
čudno što je, ovisno o povijesnim shvaćanjima li ona prema tome da bude usredotočena na
i utjecajima vremena, postupno dolazilo do samu sebe, u zadovoljstvu manjine vjernika
potrebe kvalitetnijih shvaćanja Crkve i života da se nalaze zajedno, te na podjelu sakrame-
po vjeri. Naime, tijekom vremena počele su se nata (kao neki »religiozni servis«), pretpostav-
gubiti temeljne karakteristike Crkve, a to su ljajući da je samo po sebi razumljivo da oni,
bratstvo i zajedništvo, na poseban način svoj- koji ih traže, imaju vjeru, dok je ustvari vjera
stvene prvim kršćanskim vremenima, pa je često sve odsutnija.
Crkva nesvjesno poprimala obrise aktualnoga Očito je da bi uzroke zastoja i nesnalaže-
društva. Tako su pojedini događaji utjecali nja u crkvenome djelovanju, posebice u evan-
da se Crkva (na Tridentinskom saboru) više gelizaciji i katehizaciji u cjelini, te opadanju
shvaćala kao društvo, i to savršeno, a kasnije svijesti crkvenosti u župnim zajednicama,
se naglasak više stavljao na hijerarhijsko ustroj- bilo opasno rješavati povratkom na staro, na
stvo (Prvi vatikanski sabor) što je uvjetovalo negdašnje metode i praksu, uglavnom s na-
naglašenije gledanje odozgo i nesvjesno stvara- glaskom na nauci i pozivanju na neku puku
nje tzv. dvodijelne Crkve (kler – laici). Ipak, pravovjernost, na učenje katekizma (pitanja i
razvoj suvremenoga svijeta i dublje promišlja- odgovora), pa i s formulama koje ne odraža-

172