Page 173 - Zupa_Prelog_monografija_2017

Župna zajednica u retrospektivi i perspektivi

vaju temeljnu okosnicu evanđelja ili, s druge svijetu zajedništva i spasiteljske ljubavi Pre-
strane, narcisoidnim povlačenjem od svijeta i svetoga Trojstva.
uvlačenjem pojedinca i skupina u svijet vlasti- Stoga je zadatak svih kršćana, od onih
toga duhovnog doživljavanja, s tendencijom koji imaju vodstvenu ulogu kao što su biskupi
uzdizanja osobnoga iskustva u nekim duhov- odnosno svećenici do posljednjega vjernika,
nim pokretima na pijedestal općega kriterija da se pitaju što se u Crkvi odnosno župi treba
u djelovanju Crkve odnosno župne zajednice. mijenjati kako bi bila vjernija evanđeoskoj za-
Takvi tzv. regresivni procesi zamjećuju se već misli. Već sama činjenica znatnijega osipanja
dulje vrijeme. broja kršćana jasno govori da je župa pozvana
biti više zajednica vjere koja je pozvana daleko
3. Zajednica – ključni pojam za model angažiranije zahvaćati druge ljude. To znači
Crkve da se u njoj mora više vidjeti koncilski duh
bratska i zajedništva, ali i suodgovornosti, a
Budući da se posljednjih godina sve to znači poslanja i djelovanja iz vjere. Iz toga
više javlja mišljenje o potrebi nove slike Crkve slijedi da bi cilj zalaganja Crkve, u konkretnoj
u konkretnoj župnoj zajednici, a s druge stra- župnoj zajednici, bio: zahvatiti i povesti narod
ne rastu novi duhovni pokreti ili zajednice od tamo gdje Bog želi, jer Božji se je Sin utjelovio
kojih se neki i nesvjesno izdvajaju iz župne ne zato da ostavi čovječanstvo tamo gdje je
zajednice, Crkva se osjeća sve izazvanijom bilo, nego da ga povede tamo gdje bi mora-
postaviti pitanje: Je li upravo zajednica doista lo biti, a to je početak novoga svijeta u svjetlu
ona ključna riječ kojom se izražava model Cr- evanđelja. Makar se to nekome činilo poput
kve primjeren suvremenom svijetu? Naputak utopije, bez toga ipak ne ide, odnosno bez
Kongregacije za kler (Prezbiter, pastir i vođa sve jačega zajedništva pojedinca i zajednica
župne zajednice, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, s Bogom i s ljudima te odlučnosti za poslanje
2003. br. 18.) naglašava da »zajednica vjerni- iz vjere. U tom smislu župna zajednica je naj-
ka, u pojmu župa, predstavlja bitni osobni značajnije mjesto u kojemu se oblikuje i očituje
temeljni element i takvim izričajem kojim se kršćanska svijest po organiziranom i kvalitet-
hoće istaknuti dinamičan odnos između oso- nom odgoju u vjeri, slavljenju Boga, življenju
ba koje je na određeni način čine, pod nužnim po Kristovu prijedlogu, te preobrazbi društva
djelatnim vodstvom vlastitoga pastira«. Otud u evanđeoskome duhu.
i Biskupska sinoda u Rimu (2012.) govori o
Crkvi kao »kući među drugim kućama«, zna- 4. Prema novom liku vjernika, župne
či duboko ukorijenjenoj u narodu. A koncilski zajednice i Crkve
papa Ivan XXIII. (u početku šezdesetih godi-
na) govori o Crkvi kao »seoskoj česmi kojoj Veći dio crkvenih stručnjaka, uz one
dolaze svi žedni«. Zato se župa mora pokazati najodgovornije, drži da će se ubuduće osobe i
kao zajednica osoba i kao takva otajstveni su- strukture župe (župnik, župna vijeća, razne za-
bjekt unutar mjesne Crkve, odnosno pozvana jednice, duhovni pokreti, udruge i dr.) prosu-
je više postati mjesto i žarište sabiranja crkve- đivati po tome koliko vjernike osposobljavaju
ne zajednice u kojoj je moguće doživljavati i za svjedočenje vjere. To znači da sve planove
otajstveno zajedništvo s Kristom i bratsko za- i investicije treba preispitivati po tome koliko
jedništvo među osobama. služe toj temeljnoj zadaći, to jest pripravljaju li
To znači da se župa ne može pred- ljude za vjernike i za svjedoke vjere? Temelj-
stavljati samo kao »administrativna jedinica«, no je, dakle, pitanje: Što učiniti da se dogodi
određeni duhovni servis ili kao neka instanca upravo novi lik kršćanina? Jer očito je da više
crkvene vlasti. Naprotiv, ona mora sve više nije dostatan model tzv. dobrog kršćanina, od-
postajati »zajednica vjere i ljubavi«, žarište nosno praktikanta, pogotovo ako je to uglav-
okupljanja za sve koji vjerom pristupaju Kri- nom iz nasljeđa i običaja. Naprotiv, budući će
stu, kvasac novog zajedništva među ljudima vjernik biti mistik koji se odlikuje ukorijenjeno-
(bez obzira na dob ili status) zbog doživljava- šću u Krista, sve tješnjim sjedinjenjem s njime,
nja otajstvenog zajedništva u Kristu, koje ima te kojemu vjera postaje slavljenje, življenje i
svoj izvor u euharistiji. Crkva, dakle, treba svjedočenje. To znači da će to biti angažira-
župnu zajednicu kao mjesto koja će biti maj- ni-založeni vjernik, čija je briga izgradnja novog
ka koja »rađa novu djecu za vjeru«, počevši lica Crkve, boljega svijeta i društva, u dalekoj
od krštenja, duboko ukorijenjena u ljudskoj većoj zauzetosti oko evangelizacije javnosti. Iz
svakidašnjici. Upravo je spomenuti Drugi rečenoga slijedi da u središte župne pastoral-
vatikanski sabor označio dubok zaokret u ne pozornosti treba staviti formaciju odraslih
samoshvaćanju i djelovanju Crkve kao »Tije- vjernika, prema kojima će se predvoditelji od-
la Kristova«, »Božjega naroda«, »misterija«, nositi ne više kao prema objektima pastoralne
»znaka i instrumenta spasenja«, koje će biti u brige, nego kao odgovornim subjektima.
173