Page 171 - Zupa_Prelog_monografija_2017

Župna zajednica u retrospektivi i perspektivi

Makar to nekome izgledalo čudno, ta pi- vjeku, odnosno Božje kraljevstvo koje je Isus
tanja moramo imati na umu i pri izdanju ove došao navijestiti i ostvariti, a koje će posve
monografije o župi sv. Jakoba st. u Prelogu a u zasjati na kraju svijeta i vremena, u nebeskoj
povodu 40. obljetnice svećeničke službe preč. domovini. Sâm Isus, po Duhu Svetomu, jamči
Antuna Hoblaja. Dok drugi autori, što je po posebnu prisutnost među onima koji se oku-
sebi razumljivo, ovdje govore o bogatoj bašti- pljaju u njegovo ime u zajednici, to jest u Crkvi
ni te župe, a time i o iznimnim župnikovim odnosno u župi. To znači da trajno okupljanje
zaslugama na sveopćem planu (pastoralnom, oko Krista, slušanje njegove riječi i slavljenje
administrativnom i graditeljskom), držim po- tajni (sakramenata) koje je on ostavio, pod
trebnim osvrnuti se na problematiku župe da- vodstvom biskupa odnosno svećenika, pripa-
nas te na nužnost nekih promjena njezine su- da temeljima kršćanskog opredjeljenja. Tko to
trašnjice, odnosno baciti pogled u budućnost, zanemaruje, a to se najviše vidi po nedjeljnom
vrjednujući pritom bogatstvo događanja koja okupljanju, nesvjesno ili čak svjesno udaljava
su pokazatelj velike duhovne baštine na ko- se od Isusove zamisli.
joj treba graditi, iz nje nešto naučiti kako bi se Međutim, kako je već istaknuto, dubo-
načinili novi iskoraci. Rješenje nije u tome da ke promjene koje su zahvatile suvremen svi-
se ostane u prošlosti već valja sve intenzivnije jet bitno se odražavaju i na pripadnost Crkvi
misliti na budućnost, to više što se današnji i na vjeru kao takvu, sve do rastakanja tkiva
čovjek toliko promijenio da jednostavno više kršćanskih zajednica, što je već osamdesetih
toga ne može i ne želi prihvaćati onako kako godina prošloga stoljeća dobro uočio sv. Ivan
se do jučer činilo. Stoga, opirati se kvalitetnim Pavao II. Naime, svijest postmodernog čovje-
promjenama iz neke navezanosti na stoljetnu ka postaje sve više svjetovnom, živi u razmrv-
tradiciju bio bi znak nevjere prema Duhu Sve- ljenom i raspršenom svijetu u kojem kao da Bog
tome koji uvijek čini sve novo na temelju uvijek nije potreban, osim u tzv. graničnim situacija- Oltar svetog Josipa
istoga evanđelja. ma. Štoviše, kaže sv. Ivan Pavao II., može se u župnoj crkvi

1. Župa – mjesto oblikovanja i očitova-
nja zajednice Kristovih vjernika

Kršćani živo vjeruju da Božji plan nije
ljude spašavati pojedinačno, bez ikakve veze
između njih, nego je od njih u Isusu Kristu
htio učiniti narod koji bi ga uistinu prizna-
vao i vjerno mu služio (usp. Drugi vatikanski
koncil, Svjetlo naroda, 1). Stoga, da bismo bolje
shvatili svrhu i cilj župe moramo imati na umu
značenje Crkve, čija je župa odraz u konkret-
noj sredini. Crkva je Božji narod, a potječe od
izvorne grčke riječi ekklesia ( ek = iz, i glagol ka-
lein = zvati), što znači pozvati nekoga da istupi
odnosno iskorači. Crkva je prema tome zajed-
nica ili Gospodnja kuća (kyriake oikon – odakle
vuče korijen i hrvatski naziv Crkva) pozvanih
iz zarobljavajućega dijela svijeta u slobodu, iz
grijeha u otkupljenje (oslobođenje), iz tame u
svjetlo, iz očaja u nadu, iz smrti u uskrsnuće i
život, i to vječni.
Kršćani su paroikoi (od grč. glagola pa-
roikein – znači ‚stanovati kod‘, a tko stanuje
kod nekoga nije stabilan odnosno stalan, nego
je svojevrsni prolaznik. Tako su sinovi Jakov-
ljevi u Starome zavjetu bili nastanjeni (zapravo
kasnije u ropstvu) kod Egipćana, te sačinjavali
paroikiu. U tom se smislu za Isusovu zajedni-
cu vjernika, u prenesenom smislu, može reći
da je u svijetu zajednica svojevrsnih strana-
ca-iseljenika, prolaznica i hodočasnica koja je,
podupirana snagom Duha Svetoga, pozvana
naviještati i živjeti Božji projekt o svijetu i čo-

171